Nikad prazniji fakulteti

U svega nekoliko godina, štošta se promijenilo u obrazovanju, prioritetima i željama mladih ljudi, pa na koncu i njihovih mogućnosti. Toliko praznih mjesta na fakultetima prije svega par godina bilo je nezamislivo, niti u snu se nije mislilo da će doći do toga.

A s druge strane ne vlada niti pretjerano veliki interes za strukovne škole i trogodišnje programe nakon kojih se odmah ide radit. Dakle, većina učenika upisuje četverogodišnje škole nakon kojih se uglavnom nastavlja studiranje.

I većina učenika na anketama tijekom pohađanja srednje škole izjavljuje da bi išli studirati, i uvijek je, posljednjih godina, bila situacija da bi svi studirali, a rijetko tko bi odmah išao radit. Fakulteti prazni, kao i brojni strukovni programi. Zar su svi otišli put Irske, gdje nestadoše studenti, što se tu promijenilo preko noći?

Jedan od razloga je i državna matura, koja se niti ne može usporediti s onom nekadašnjom. Istina, i tada je trebalo učiti, pripremit se, ali ovo sada je posve drukčija priča. Pogledom u neka ogledna pitanja za maturu i nama koji smo prije nekog vremena završili škole i kojima je škola išla - nameće se odgovor "to nije niti malo lako, ustvari, treba spojiti toliko činjenica, gradiva, sažeti u glavi, logički razmišljati, znati detalje, a ponekad te upravo neki detalj zezne". Ne dobro.

I onda rokovi, sve se toliko oduži, samo trajanje mature, čekanje rezultata, anksioznost za učenike i njihove obitelji, preveliki pritisak, upisi na fakultete, problemi hoće li se stići s papirologijom ako se ide studirati vani, sve to čini svoje i nitko ne može osporiti da dio učenika neće proći upravo zbog stresa, i to se još u većem postotku odnosi na odlične učenike, koji se iznimno trude, i od toliko truda, nešto pođe po zlu.

Netko će si postaviti pitanje: jesu li današnji učenici sve gori, gradivo sve teže, profesori manje dobri nego prije, gdje je tu problem? Niti tu nema konkretnog odgovora, može se samo reći da su svi preopterećeni, da profesori i ne stignu predavati gradivo onako kako bi željeli zbog stalnih izmjena programa, previše administracije i stvari koje im oduzimaju vrijeme i energiju, a isto tako i učenici nerijetko od šume ne vide stablo. Naravno, nećemo si lagati da ne postoje prosvjetni djelatnici koji rade samo da dođu do penzije i kojima su najljepši dio posla ferije, te učenici koji su posve nezainteresirani za sve, ali to nije bit ovoga problema.

Je li je problem u prevelikom broju fakulteta, učilišta, činjenici da zahvaljujući raznim načinima kreditiranja dio učenika odlazi studirati vani, što je postalo daleko dostupnije ne samo onima dubljeg džepa? Činjenici da nakon fakulteta nema svijetle budućnosti? S druge strane, nikada gori rezultati na državnoj maturi, ne samo što se tiče ljetnog roka, nego i onog jesenskog. Je li je tu zakazao cijeli sustav?