Nema života od sjećanja

Vanesa Begić

Halloween, Svi sveti, Dušni dan. Sve po novom. Dok su se lani samo pojedinci maskirali, nastojeći izgledati što strašnije za Halloween, sada se bez maske ne izlazi, bolje je zaboraviti ključ, novčanik, osobnu, kaput, muža, ženu, ali masku ne. Nikako. To više nije rekvizit za blagdan, to je za svaki dan. A i tako više nema potrebe izgledati strašno, plašiti ljude, loših vijesti sa svih strana ne nedostaje, pa su halloweenska bića posve benigna spram svjetskih zbivanja. Tko zna kako će izgledati karneval "po novom".

Sve je drukčije, od posjeta posljednjem počivalištu naših najdražih do obilježavanja praznika i blagdana, a još malo pa ćemo "apsolvirati" sve blagdane i praznike po novom. Već jesmo Uskrs, Međunarodni praznik rada, Svi svete… U iščekivanju Božića i Kevina, jer uz "Sam u kući" nisi sam, makar bio lockdown. A tada se može i "obilježiti" prva godišnjica početka korone. Naime, u dalekoj Kini bilo je to upravo krajem prosinca prošle godine. Negdje između Božića i Nove godine. Bila je to tada tek jedna u nizu vijesti, uz vijesti o slavljima diljem svijeta, prvim bebama i novogodišnjim kupanjima. Pa na koncu, zar se nismo kroz protekle godine naslušali vijesti i vijesti o raznim virusima, bakterijama, misterioznim bolestima iz Afrike, o bolestima koje prenose ptice, koze, svinje, lude krave, ovce s ljubičastim jezikom, komarci, sve moguće i nemoguće beštije.

A ipak, sve je išlo drukčijim tokom, na neke smo već odavno zaboravili, za neke je vladala velika uzbuna, a u biti do nas gotovo ni nisu došle, za neke je bilo u stilu "tresla se brda, rodio se miš…". Bilo jednom pitanje na "Milijunašu", za 100 ili 200 kuna "tresla se brda i rodio se: miš, skočimiš, šišmiš…" I lani se nije rodio miš, nego šišmiš, ili možda ljuskavac. Ili nešto sasvim deseto. No, tkogod ili štogod - promijenio je svijet.

Dobro su neki rekli, 31. prosinca slavit ćemo kraj ove godine, ne toliko početak nove. Ili, jednostavno, treba reći - ne ponovilo se.

Ova će godina biti pogodna i za analiziranje brojnih segmenata ljudskog života i djelovanja. Je li tijekom pandemije rođeno više ili manje djece nego inače? Je li je sklopljeno više ili manje brakova nego inače? Što je pak s razvodima? A sa školskim uspjehom, jesu li se učenici "provlačili" online nastavom i uspijevali dobiti više ocjene ili su pak nastavnici bili zahtjevniji? Što je pak bilo s motivacijom studenata, kakav je bio online uspjeh?

Nadalje, što je sa strahovima, poremećajima, problemima prouzrokovanih dužim izlaganjem stresu? Hoće li i "Život na vagi" postati realnost kod mnogih? Nervoza i grickalice, što nezdravije to bolje kao antistres kombinacija? Ili se sve više ljudi okrenulo zdravoj prehrani radi jačanja imuniteta? Postoji pregršt tema za analizu da se vidi kako je ova neobična godina promijenila životne navike.

Mnogi vele da gotovo više i ne kupuju odjeću, pidžame i trenirke za rad od kuće su i više nego dovoljne. A društvenog života i tako nema. I nema života od sjećanja. Godina za pamćenje ili za zaboraviti zauvijek.