Nema sezonskih rupa u turizmu. Rupe su u našim glavama

Neki pametni ljudi koji se bave hrvatskim turizmom u svojim promišljanjima vezanim za ovu djelatnost kažu da glavom nikada ne treba letjeti iznad oblaka. Takvi su čvrsto na zemlji, dobre turističke rezultate neće pretjerano hvaliti, a još će manje upadati u euforiju. Isto tako ni nakon nešto lošijeg ulaska u ovoljetnu turističku priču neće širiti depresiju i defetizam. Ljudi koji o turizmu imaju što za reći, reći će da u toj branši, češće i više nego u drugima, postoje sezonalne oscilacije: dobre godine izmjenjuju se nekad u pravilnijim, a nekad u nepravilnijim ciklusima s lošijim godinama. I to su nepisana pravila života i turizma. Dobro se zamjenjuje lošim i obrnuto. Uostalom, o tome govori i biblijska priča o sedam debelih, lijepih krava i sedam lijepih klasova te sedam mršavih krava i sedam tankih klasova. Najprije će sedam godina u Egiptu sve bogato roditi. Nakon toga doći će sedam godina kad će zemlja biti neplodna.

S hrvatskim turizmom očito se i dalje nalazimo u plodnim godinama, bez obzira na to što oni koji se bave isključivo turističkim brojkama ili rentijerstvom u garažama mislili o tome. Tijekom plodnih godina državni je sustav, kroz Ministarstvo turizma i Turističku zajednicu, dobro pripremao sezone i na taj je način odradio svoje. Ali mi Hrvati smo vječno nezadovoljni. I kad smo imali tako jake turističke sezone nešto nam je smetalo. Recimo, bila nam je prevelika gužva. I kolone su tu, pa čekanja pred tunelima ili naplatnim kućicama. A tek buka navečer pred kafićima! Ne valja to, brate, nikada ne valja.

E da, i većina bi odmah, čim ostvari neki turistički prihod, htjela vratiti uloženo. Ono, za tri do pet tromjesečnih sezona očekuje se povrat investicije. Naravno, bez nekog boljeg auta od 50 tisuća eura turizmom se nema smisla baviti. To je prvi scenarij. Drugi scenarij je onaj s lošijim godinama. Dogode se te godine, a da na to ne možeš utjecati. Više su sile u pitanju. A i nije naše sunce jedino na Mediteranu. Niti jedini imamo prekrasne otoke. Spize kao u Hrvatskoj ima i drugdje. Pa ne bavimo se samo mi turizmom. Turiste pak pelješimo. Gdje god možemo namećemo im suludo bezobrazne cijene. A izdani računi tek! Što južnije, njihov broj je sve manji.

Uglavnom, valjda je došlo vrijeme da se prestane robovati prebrojavanju broja noćenja. Pametan čovjek zna da i s manje noćenja te s manjim brojem turista, ako se naglasak stavi na kvalitetu i održivi razvoj, sezona može biti dobra. I zato nema rupa u turističkoj sezoni. Rupe su u našim glavama.