NATO, čuvaj Hrvatsku!

Ilustracija

Jedan politički mit razbio se prije nekoliko dana u tvrdu zemlju parka na zagrebačkom Jarunu. Naravno, riječ je o tvrdnji da je Hrvatska sigurna država jer se nalazi u NATO savezu koji su političari do sada opisivali slavnom uzrečicom tri mušketira "Svi za jednog, jedan za sve!" iz romana Alexandra Dumasa oca. Ali, baš kako je Dumas stariji posudio latinsku izreku Unos Pro Omnibus, et Omnes Pro Uno, tako su i hrvatski političari svojim biračima prodali frazu koja vrijedi samo na papiru i u mirnodoopskim uvjetima.

Postalo je razvidno, nakon sovjetskog drona iz Ukrajine, da Hrvatska nije sigurna zbog puke pripadnosti vojnoatlanskom savezu. Raketno oružje koje preleti dvije NATO članice da bi se srušilo u glavnom gradu treće – što su radari, prema ciničnom priopćenju samog saveza, zabilježili – pokazuje da NATO ne znači sigurnost. Možda je do tog trenutka pripadnost savezu značila sigurnost krda, zajedništvo braće po oružju, ali pokazalo se da se i ovom prilikom svatko brine za sebe. Ljutite izjave premijera Andreja Plenkovića, njegov put u NATO bazu, pisanje pisama, traženje obrambenog štita Patriot od Washingtona – sve bi to trebalo obnoviti mit da je Hrvatska sigurna i umiriti javnost.

Javnost će, čim se objave nove cijene električne energije i skrene pažnja na kakav kriminal pod maskom politike, zaboraviti na jarunski incident, kako ga nazivaju, ali mit o tome na NATO pruža sigurnost svim članicama, zabijen je duboko u tlo. Zagovornici anti-NATO pokreta dobili su svoje argumente, kao i oni koji Hrvatsku vide kao neutralnu zemlju u sklopu Europske unije. Nitko ne spori u europske vrijednosti neutralne Austrije, Finske i Švedske, koje svoju obranu, kao znatno bogatije države, grade izvan NATO štita.

Hrvatska, druga po siromaštvu u EU-u i jedna od najsiromašnijih u NATO savezu, dobiva upravo onoliko koliko vrijedi - poruku da su pratili raketu koja leti prema Zagrebu i da će se sve to istražiti. U okolnostima rata u Ukrajini, to je posve nemoguće očekivati – Hrvatska će samo poslati svoje vojnike u prijateljsku Mađarsku, otišao je tovar oružja u Ukrajinu i primit ćemo izbjeglice. Uz prihvaćanje činjenice kako je Hrvatska ipak zadnja rupa na NATO svirali.

U vrijeme rata za slobodu devedesetih godina, Hrvatska je bila preplavljena grafitima za ohrabrenje vlastitih građana i vojske jer nam NATO nije htio prodati oružje. Jedan od grafita glasio je – Bože, čuvaj Hrvatsku! Kad bi sad napisali – NATO, čuvaj Hrvatsku!, bilo bi to ohrabrenje za poklonike NATO religije, baš kao što je devedesetih ta poruka bila snaženje tradocionalnih vjernika. Doduše, kad se pogleda rezultat; devedesetih je Hrvatska možda pobijedila i s božjim ufanjem, a što će biti s današnjim polaganjem nade u NATO, ne zna se. NATO je za Hrvatsku postao božanstvo – ne znaš da li postoji u stvarnosti ili u mitu u kojeg se sve manje vjeruje.