PIŠE Robert FRANK
Nakon propasti Uljanika, Istri i Hrvatskoj se ne smije dogoditi odlazak BAT-a. To BI BILO POGUBNO!
U trenutku dok iz Hrvatske budu odlazili zadnji turisti i pripremao se konačni obračun sezone koja je ispala boljom od onog što se uoči njenog početka očekivalo, a slabijom od prošlogodišnje neopterećene pandemijom koronavirusa, ministar financija Zdravko Marić shvatit će da jedino čarobnjaštvom može popunjavati goleme proračunske rupe. Nema sumnje da će se brojna davanja rezati pa će mnogi korisnici ostati uskraćeni. Naprosto će se punjenje državnog bunara u kojem nikada nema sredstava dovoljnih za ispunjavanje svačijih želja i obećanja odvijati sve otežanije. Kao da mu nevolja s državnim financijama nije dosta, iza ugla ministra čeka još jedna, potencijalno i veća opasnost. BAT - British American Tobacco.
Stvar je u sljedećem: dok Marić po svaku cijenu mora izbjeći daljnje urušavanje proračuna, novi problem, koji doduše postoji već dulje vrijeme ali je ignoriran, dolazi iz tvornice duhana Rovinj koja ga puni s oko 3 milijarde kuna godišnje. Njezin vlasnik, (BAT), otvoreno razmišlja o gašenju proizvodnje i preseljenju golemog pogona na neko drugo mjesto u svijetu. Razlog je vrlo jednostavan: nedovoljno razvijena poduzetnička klima i po njihovom mišljenju nepravedno postavljena porezno-trošarinska politika koja tu kompaniju, uglavnom izvozničku i s osnovnim proizvodom sa svim hrvatskim komponentama, stavlja u nepravedan položaj naspram uvozničko-distributerske konkurencije. Samo slijepac pored zdravih očiju nije u stanju prepoznati što je u ovom trenutku i u ovakvoj konstelaciji snaga gospodarski nacionalni interes. Svako njegovo ugrožavanje u normalnim državama dobilo bi i kazneno-pravni epilog. Zaštita nacionalnih interesa kroz pregovore s kompanijama koje su redovni, pravodobni i izdašni punitelji državnog proračuna prioritet je par excellence. Upravo zato je i više nego logična te na parametrima brojki utemeljena pretpostavka da pregovarače iz Ministarstva financija nije nužno potrebno uvjeravati koga u korigiranoj porezno-trošarinskoj politici treba ozbiljnije doživljavati: domaćeg proizvođača duhana koji je ujedno i golemi izvoznik ili uvoznika koji samo distribuira svoj proizvod.
Po neslužbenim, ali i potpuno provjerenim informacijama koje stižu iz duhanskog miljea, BAT oko tihe i opasne najave svojeg mogućeg odlaska ne blefira. Izlazna strategija navodno već postoji. Poslovna politika takvih multinacionalki koje drmaju svjetskim gospodarstvom cijepljena je protiv bilo kakvog oblika emocija i eventualne privrženosti nekoj lokaciji gdje se odvija njihova proizvodnja. Sreća da u svijetu biznisa postoje presedani pa tako i u ovom slučaju gdje BAT prema svojoj tvornici duhana u Rovinju i prema hrvatskom menadžmentu ima izrazito benevolentan stav.
No isti taj BAT, s duhanskom proizvodnjom koja (in)direktno angažira nekoliko tisuća ljudi u Istri i u Podravini, u Hrvatskoj mogu zadržati samo čvrsti pregovori s Vladom RH na najvišoj razini te uvjerenje da će biti tretirani adekvatno svojem golemom sudjelovanju u punjenju državnog i lokalnih proračuna. Preko 3 milijarde kuna godišnje BAT, slikovito rečeno, uplati na žiro račune hrvatskih proračuna. Naravno da takva kompanija onda traži ono što je u poslovno-političkom svijetu i uobičajeno - razgovore na vrhu, što je tretman primjeren njihovoj veličini i značaju. Nakon što je Istra izgubila Uljanik, ni Istra ni Hrvatska ne mogu izgubiti tvornicu duhana Rovinj. Propast Uljanika ukazala je na svu fragilnost istarskog gospodarstva (pre)ovisnog o turizmu, što će doći još više do izražaja ode li BAT s proizvodnjom duhana daleko odavde. Od najrazvijenije, Istra će se pretvoriti u problematičnu regiju. Dok se katastrofalan epilog pulskog brodogradilišta i nije mogao izbjeći, ostanak BAT-a u Hrvatskoj trebao bi biti samo pitanje dobre volje, prepoznavanja situacije i pravilnog određivanja nacionalnih prioriteta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
