(M)učenje

Vanesa Begić

Neke bi stvari trebale, općenito, biti bolje regulirane, a očekivati da svi u jednoj struci ili branši budu podjednako zadovoljni, nemoguća je misija. Utopija. SF.

Prije dva-tri dana bilo je govora o ukidanju anonimnih prijava protiv prosvjetnih radnika, odnosno o tome da se takve prijave ukidaju. Sudeći po komentarima na društvenim mrežama, dio prosvjetara rekao je "napokon", a dio ih smatra da sada nitko neće prijavljivati loš ili nedovoljno dobar rad te da će zbog nekolicine loših kolega ispaštati cijeli kolektiv.

A (gotovo) svaki kolektiv ima one koji puno i vrijedno rade, kao i one koji uvijek, u svim sistemima, državama, vodstvima uspijevaju zabušavati govoreći pri tome da najviše i najbolje rade. No, to je posve druga priča.

Istina, bilo je svakakvih prijava protiv nastavnika, uvijek je bilo i bit će napornih roditelja koji žele da njihovo dijete ima prosjek 5,0, neovisno o znanju. Neki prijavljuju nastavnike jer moraju plaćati dodatne instrukcije iz raznih predmeta, a neki jer smatraju da nisu njihovu djecu na dovoljno dobar, jasan ili korektan način podučili određenom predmetu.

"Daju im previše zadaće, uništit će ih, pa zar da cijelo popodne pišemo zadaću", "Ne dobivaju ništa za raditi kod kuće, ulijenit će se, ništa neće znati", "Prestroga je, djeca se boje i ne mogu razvijati kreativnost", "Kakva kreativnost, treba samo učiti gradivo, ostalo je nebitno, dodatni sadržaji su nepotrebni", "Nikada ih nigdje ne vodi, ostali razredi idu po izložbama, kazalištima, školama u prirodi i drugdje, oni nikada nigdje" (to dakako prije doba korone).

Svatko je mogao pronaći neki razlog za nezadovoljstvo, makar totalno subjektivan i neutemeljen i prijaviti određenog nastavnika, a pošto se nitko ne želi nikome zamjeriti, to se čini anonimno, jer nikada se ne zna. Kao što su komentatori na društvenim mrežama, pod lažnim, nemaštovitim imenima i s još besmislenijim frazama i konstatacijama "jaki", uživo, neki ne bi niti pisnuli ili bi se pravili da je sve divno i krasno.

Istina, treba voditi računa o tome da se nastava odrađuje korektno i da učenici, u ovim teškim vremenima, dobiju najbolje moguće obrazovanje, iako su aktualne generacije uskraćene za dosta toga zbog dobro poznatih razloga. Dakako, trebalo bi kontrolirati rad svih prosvjetara i nagrađivati, poticati, stimulirati kreativnost, marljivost, ali i valorizirati sve one samozatajne nastavnike koji toliko rade, a ne uspijevaju doći do izražaja. Jer nerijetko bolje prođu oni koji su glasniji, koji se znaju "progurati". Naravno, ima i onih koji sve divno i krasno predstavljaju samo za vani, a unutar četiri zida razreda naprave koliko naprave.

Tko bi bio najmjerodavniji za ocjene? Učenici? Struka? Kolege? Moglo bi se postaviti i pitanje zaslužuju li svi teškom mukom stečenu povećanu plaću, te je li online škola nekima bila najbolji alibi za zabušavanje dok drugi rade od jutra do sutra. Pitanje prijava je puno složenije nego što se na prvi pogled čini, kao prvo, nije bitno što je rečeno već tko je to rekao, a najbitnije je nagraditi najvrjednije i stimulirati one druge da rade više i bolje, sve to stručno i kompetentno, bez "rekla-kazala" sistema. Da učenje ne bude (m)učenje.