Mrtav kapital ili živa lova?

Odgovor na pitanje treba li bezbrojne četvorne kilometre nekretnina koje je nekad koristila vojska pretvoriti u korisne projekte koji donose novac ili su od koristi široj društvenoj zajednici odavno je jasan, ali od jasnoće do sada nije bilo pretjerane koristi. Takozvani obični građani - a o političarima koji na njihov račun žive da se i ne govore – redovito će reći da sve te vojne baze i aerodrome, podzemna skloništa i nadzemne građevine treba privesti svrsi, napraviti od tih mrtvih kapitala "živu lovu", ili barem urediti sva ta brižno skrivana mjesta nastala u paranoji hladnog rata i jednog neodrživog sustava koji se plašio i unutarnjih i vanjskih neprijatelja.

U Istri i Puli desetljećima se planira što će biti s Muzilom, Brijunima, aerodromom i od tog su planiranja svi poprilično umorni. Luksuzni resort na Brijunima gdje bi ruski bogataši ostavljali milijune ne postoji, aerodrom se opet djelomično vraća u vojnu funkciju zbog nepotrebne simbolike hrvatskih militarista dok se o projektu marine na Sv. Katarini sve manje govori. Najave su bile kako će se otvoriti ove sezone. Posljednji potez državne i lokalne vlasti raspisivanje je natječaja za izgradnju velikog hotelskog kompleksa na području Hidrobaze, a rezultate tog natječaja vidjet ćemo u listopadu.

Ministarstvo državne imovine, zaduženo za taj osjetljivi posao koncesioniranja javne imovine na pedeset godina, produžilo je rok natječaja za mjesec dana – s kraja kolovoza do prvog dana listopada – iz razloga što interesa prije da ima, nego da nema. U igri za hotelsko naselje s 1.200 kreveta su dvije jake kompanije, Valamar Riviera i francuski Bouygues, kojima je navodno potrebno više vremena za istraživanje terena i računanje koliko bi se na Hidrobazi zaradilo, a koliko investiralo. Obje kompanije javno šute o svojim nakanama. Bouygues jednostavno poručuje da ne želi komentirati medijske najave, ali ne demantira zainteresiranost za projekt.

Pokrene li se projekt Hidrobaza s mrtve točke izborom investitora, pokazat će se da su uvjeti koje su vlasnici zemljišta, država i grad Pula, postavili pred budućeg koncesionara - realni. Naime, već se govori da investitoru koji će u hotele investirati milijune eura te plaćati godišnju rentu ne odgovara na plaža pored njegovih rezidencija bude isključivo javna ili da mora posebno zaštiti ostatke prošlosti na koje ga prisiljavaju konzervatori čiji je zadatak čuvanje starina pod svaku cijenu.

Projekt Hidrobaza još je jedan test možemo li od mrtvih kapitala napraviti novac i revalozirati zapuštenu baštinu u najboljem smislu ili će sve ostati na istim pozicijama kao posljednja dva desetljeća. Drugim riječima, da znamo što želimo, ali ne znamo kako da postignemo željeno.