Možemo! je postalo antikoalicijska stranka, baš kao i Most

Ilustracija

Malo je zajedničkog strankama Mostu i Možemo! - osim što njihovi zastupnici za veliku plaću i male političke ideje griju saborske fotelje - ali posljednjih se tjedana pokazala velika sličnost koja bi od njih mogle načiniti "nedodirljive" u hrvatskoj politici. Riječ je o činjenici da je s tim strankama gotovo nemoguće koalirati na rok duži od nekoliko mjeseci, maksimalno godinu dana. Posljednji primjeri iz Pule i Zagreba, te dodatni izbori u Pazinu, pokazuju kako je Možemo! stranka koja ne pokazuje znakove za kompromis, da partneri ne mogu s njima dogovoriti politiku prihvatljivu za obje strane, i kako sve više podsjećaju na Most koji je od "izvrdavanja" koalicija napravio više štete nego koristi.

Naravno, i u Možemo! i u Mostu reći će da je to zbog toga što su principijelni i drže se svojih stavova. Naravno da to nije točno. Što se tiče Mosta, kojem je odavno otpalo "lijevo krilo", javnost se sjajno sjeća potpisa Bože Petrova kod javnog bilježnika kako neće koalirati ni s SDP-om ni s HDZ-om 2015. godine, kako je nekoliko dana kasnije sklopio sporazum sa Zoranom Milanovićem, zatim ga u roku od dva dana prekršio i ušao u HDZ-ovu Vladu Tima Oreškovića. Nakon toga, zatražio je da iz Vlade ode šef HDZ-a Tomislav Karamarko, što je dovelo do izbora 2016. godine.

U Vladi Andreja Plenkovića Mostovi ministri glasali su za smjenu nezavisnog ministra Zdravka Marića i istog popodneva otišli u oporbu. Od tada, Most je skupina glasnih, ali bizarnih likova - poput Mire Bulja i Marina Miletića - a najglasniji su im zastupnici bračni par Selak-Raspudić, koji su tamo samo zbog para.

Možemo! još nije došao u priliku da ruši Vladu, ali u Puli i Zagrebu ruši gradsku vlast. Pulska situacija dobro je poznata i treba samo pričekati kada će doći do prijevremenih izbora za gradsko vijeće, dok u Zagrebu novo vodstvo gradskog SDP-a, koje vodi Viktor Gotovac, ne može pristati na otkaze u Zagrebačkom holdingu i slične prijedloge koalicijskih partnera.

Možemo! u Zagrebu vjerojatno može "kupiti" nekog "žetončića" - za većinu u gradskoj skupštini nedostaje im jedan mandat - ali to gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću ne pokriva činjenicu kako, naprosto, ne pokazuje socijalnu osjetljivost nego političku osvetoljubivost.

Još prije nekoliko tjedana mediji su zbrajanjem došli do podatka da bi SDP i Možemo! mogli na izborima, posebno budu li izvanredni zbog krize Vlade, imati u Hrvatskom saboru više zastupnika od HDZ-a. Ki bi - da bi, govorio je Franjo Tuđman u svoje vrijeme, ali ako se SDP i Možemo! ne mogu dogovoriti o šetalištu u Puli i upravljanju najvećom zagrebačkom gradskom tvrtkom, kako bi vladali državom? Ucjenama, ultimativnim zahtjevima i uvrijeđenim primjedbama?

Koalicijski potencijal HDZ-a ipak je nešto širi, ne mnogo, ali umjesto Mosta imaju "pri ruci" manjince, HSLS, HSU, nezavisne, HNS. No, to u ovom trenutku nije ni važno.

Važnije je primijetiti kako Možemo! postaje antikoalicijska stranka ljevice, baš kao što su Mostovci "nedodirljivi" na krajnjoj desnici. To će birači prepoznati i prije izbora.