Montirani proces Elvisa Peršića

Ilustracija

Prvi antagonist tjedna po sudu novinarske penkale, od kada ta kategorija uopće postoji, je član Nezavisne liste Filipa Zoričića, olimpijac, trener i predsjednik istarskog Atletskog saveza Elvis Peršić.

Sportaš u politici ili političar u sportu, teško je definirati, ali taj fenomen nije novina. U Hrvatskoj smo ih se nagledali. Svaka ih je stranka u jednom trenutku imala i koristila, više za prikupljanje glasova nego razvijanje ozbiljnih strategija sporta. Jer, budimo realni, sportaš je sportaš, nije formiran kao političar, niti razmišlja u tom smjeru, pa takve avanture gotovo uvijek završe neuspjehom.

Nedavna panel rasprava o pulskom sportu koju je organizirala Zoričićeva Nezavisna lista bila je politički skup, montirani proces organiziran za Peršićev osobni politički probitak, obojan u formalnu brigu o sportu. On, naime, ovakvim predstavama i agitacijama jasno pikira na neku od upravljačkih pozicija unutar pulskog sporta. Upućeniji će reći da namjerava zasjesti na stolicu predsjednika, ili pak tajnika, pulske Sportske zajednice. No, za to mu je potrebna dobra strategija i povjerenje većine klubova.

Osim eksplicitnog animoziteta koji je Peršić iskonstruirao preko određenih predstavnika klubova prema dugogodišnjem tajniku Sportske zajednice Grada Pule Branku Uležiću, u prilog tome ima još bezbroj indicija. Neinformiranje medija, pozivanje na raspravu samo ciljano odabranih predstavnika pulskih klubova uz istovremeno ignoriranje svih ostalih, sprdanje s boćanjem koji je inače drugi sport po broju klubova u Istri, populističke i paušalne izjave o lošoj sportskoj infrastrukturi, huškanje klubova…

Ako takve, relativno mlade sportske djelatnike, zaista zanima politika, onda lažu sami sebe i bolje da se okane sporta. I obrnuto. Peršiću, ako igdje dospiješ, nemoj zaboraviti da te postavila - politika.