Ministri, ipak, nisu radnici

Dubravko Grakalić (Snimila Adriana Tošić)

U izvješćima o žestokim stranačkim nadmetanjima što su se ovih dana zbivala u Hrvatskom saboru posve je na margini ostala vijest da su bivši ministri Josip Aladrović i Tomislav Ćorić odustali od nastavka političke karijere u parlamentu. Oboje je izabralo korištenje zakonom predviđene mjere šest+šest, odnosno šest mjeseci primat će punu ministarsku plaću, oko 18 tisuća kuna, dok će preostalih šest mjeseci primati polovicu tog iznosa. Dakle, bivšim ministrima, od kojih je jedan pod istragom USKOK-a i DORH-a, zajamčen je miran i udoban život sljedećih godinu dana, a i nakon toga će se za njih pobrinuti stranka kojoj pripadaju.

Za ex-ministra Ćorića, navodno, već su se pobrinuli; on bi trebao postati jedan od viceguvernera Hrvatske narodne banke gdje je plaća oko 30 tisuća kuna, pa mu povlastica koju sada ima i ne treba na duže vrijeme. Za Aladrovića se ne zna kuda će, ali za razliku od kolege iz Vlade Borislava Miloševića koji se vratio u saborske klupe iako je pod istragom pravosuđa, njemu se ni u Hrvatskom saboru ne radi.

Riječ je o još jednom primjeru da ministri nisu radnici, zaposlenici u javnoj službi ili građani koji imaju jednaka radnička prava kao oni zaposleni u privatnim tvrtkama. Njihovo je pravo da ne rade i za to primaju plaću, što nijedna Vlada ni saborska većina do sada nije dokinula. Izgovor je jednostavan: moraju se "ohladiti" od informacija koje imaju kao ministri, da te supervažne činjenice koje ima, recimo, ministar rada i socijalne skrbi, ne bi dospjele u krive uši. Naravno, riječ je opstanku povlaštene političke kaste koja brine za svoje interese dodjeljujući su razne povlastice, od nerada šest+šest do primanja dodataka za odvojeni život, stanarine, vozarine i razne druge glavarine.

Da Josip Aladrović radi kod privatnika i da našao se pod USKOK-ovom istragom zbog poslovnih razloga, vjerojatno bi dobio izvanredni otkaz. Eventualno, budući da je riječ i o rekonstrukciji poslovanja, pa je on nepotreban, bio bi proglašen tehnološkim viškom. U prvom slučaju, na burzi rada, odnosno na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, mogao bi se prijaviti kao posloprimac. U drugom, kao tehnološki višak, mogao bi odraditi još dva-tri mjeseca otkaznog roka te dobiti naknadu na određeno vrijeme i zdravstveno osiguranje. Tomislav Ćorić, koji je otišao na vlastitu inicijativu, ne bi to dobio; on je tražio sporazumni otkaz. Dakle, mogao bi stati u red i vidjeti ima li mjesta u građevinskom ili turističkom sektoru za osobu njegovih kvalifikacija.

Budući da ministri nisu radnici kao svi drugi građani, Aladrović i Ćorić mirno su platišama poreza unaprijed naplatili svoja neradnička prava. Točno je da je sve po zakonu, ali je nemoralno i nepošteno prema svima onima koji žive od svog rada i nisu pripadnici političke kaste.