Ministar života i smrti

Proteklih smo tjedana i mjeseci s raznih strana neprekidno slušali izjave kako istarski političari, naročito IDS-ovci, bez razloga i s figom u džepu, prozivaju Zagreb za sve nevolje koje su snašle njihovu regiju. Tvrdilo se da Zagreb, odnosno Banski dvori ne snose ni trun krivnje za stečaj Uljanika, iako su ga mogli spasiti zajedno s većim dijelom od 4,42 milijarde kuna koliko su plaćena državna jamstva, a Zagreb kontrira da Vlada o Istri brine kao majka o malom djetetu te da nema tog projekta kojeg se ne bi poticalo ako će ići u prilog boljem životu preko Učke. A onda se pokazalo da Ministarstvo zdravlja predvođeno HDZ-ovim ministrom Milanom Kujundžićem ne želi da se građani Bujštine liječe u obližnjoj, ali slovenskoj Izoli, iako mu je poznato da bi se na taj način spasilo najmanje pedeset ljudskih života godišnje.

Objašnjenje ministra Kujundžića pripada debeloj antologiji političkog beščašća i svakako ga treba zapamtiti. Naime, on smatra kako se zbrinjavanje hitnih bolesnika iz Umaga ili Buja u Izoli – gdje mogu stići za dvadesetak minuta – diskriminiraju pacijenti iz Metkovića i Ploča, koji također žive u pograničnom području. Usporedbu Umaga i Metkovića nije lako razumjeti jer Metković nije na granici Europske unije, a i nedavno je dobio značajno ulaganje u zdravstveni standard odnosno dnevnu bolnicu, te se nije ni čulo za potrebu da prevoze hitne slučajeve u drugu državu.

Ali, politička pozadina odluke ministra Kujundžića mnogo je jasnija i pravo je čudo da nije odmah odbio sufinanciranje liječenja Istrijana u Izoli, nego je pričekao da mu to, tobože, sugerira šef Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Projekt je najvjerojatnije odbijen, jer stranka kojoj ministar pripada očito ima planove s Metkovićem i njegovim biračima, dok one u Bujama i Umagu nikako da privuku na svoju stranu.

Vlada HDZ-a još jednom je pokazala da jedno govori, a drugo radi. Stanovnicima Bujštine najprije su obećali mogućnost hitnog liječenja u Izoli – i to s razine državnog tajnika – pa su je ukinuli odlukom ministra uz obrazloženje koje je teško i pročitati, a kamoli smisleno protumačiti. Svojom odlukom ministar Kujundžić se postavio kao gospodar života i smrti nevoljnika koje u Bujštini snađe prometna nesreća, infarkt ili druga fatalna bolest.

Bez obzira na mišljenje liječnika koji rade u Umagu i na potrebe Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, pri čemu ne treba zanemariti činjenicu da je već kupljeno novo vozilo i osigurana europska sredstva, Milan Kujundžić odlučio je minirati cijeli projekt. I to iz teritorijalnog principa – ako ga je nemoguće primijeniti u Metkoviću, Vlada će ga sabotirati i u Istri. A istarski političari, mediji i građani koji ne glasaju za HDZ i Milana Kujundžića mogu se "neopravdano" žaliti da ih Vlada i centralna državna vlast ne podržavaju.