Mali mostov junak Grmoja

Mali je Grmoja nevažan lik u igri velikih. Vili Beroš, Krunoslav Capak, Alemka Markotić pa i potpredsjednik Vlade Davor Božinović za njega su nedostižni autoriteti i znalci koji Hrvatsku pokušavaju izvući iz opasne zdravstvene krize kao posljedice koronavirusa. On je političar opće prakse, a oni veliki stručnjaci u svojim poslovima. On Hrvatsku sa svojom kontinuirano konfliktnom politikom vuče dole, u glib međusobnih nerazumijevanja, dok je oni doslovno spašavaju iz ruku virusnog zla koje nas hoće nadjačati. Nego, što je to napravio mali Grmoja da je postao junak naše priče?

Inače, Nikola mu je ime, i ako to ne znate, saborski je zastupnik MOST-a. Nije da vam se može zamjeriti ako ne možete spojiti ime i prezime s likom mladog saborskog gospodina, jer dojam koji ostavlja nije osobit i općenito neće biti previše zapamćen. Što ga je, dakle, promoviralo u luzera mjeseca? Pokazao je, prije svega, svoje komplekse! Želeći biti veliki saborski zastupnik kojem je trenutno uskraćena govornica kao megafon kojim u svijet odašilje ne baš pametne političke ideje, ispao je malen, bezobrazan i nezahvalan čovjek. Jednom podcjenjivačkom rečenicom protiv Nacionalnog stožera, omalovažavajući njihov rad, rizik i doprinos ozdravljenju od koronavirusa, poslao je zdravo razmišljanje na dugogodišnje bolovanje.

Grmoja je, dakle, rekao: „Može li se demokracija suspendirati bez dvotrećinske većine, možemo li imati uopće demokraciju ako slušamo samo upute Stožera“.

Ej, on je to stvarno rekao – „možemo li imati demokraciju ako slušamo samo upute Stožera“. Čovjeku, prvo, treba pojasniti da je u toj rečenici sažeo sav bahatluk hrvatske politike kojoj je i inače specijalnost da ne priznaje struku. Kao drugo, veleuvaženi bi sabornik morao shvatiti da je Hrvatska najbolje funkcionirala zadnjih mjesec dana, kada su u krizi nevjerojatnih razmjera njome upravljali ljudi koji znaju, čista, jednostavna struka, dok su klasični političari, srećom, bili inferiorni i nezamijećeni.

Po njemu ispada kako Stožer nije dorastao opasnosti koja nas je zadesila i ne može, privremeno i u skladu s logikom svojih nadležnosti, upravljati državom, nego se to može i mora prepustiti grupi saborskih političara osrednjeg znanja, još manjih sposobnosti i upitnog morala.

Zazvučat će bogohulno, ali stvarno bi iz perspektive normalnih ljudi bolje moglo izgledati da se borimo protiv korone, a da nas vodi Stožer, Beroš i Trebotićka, nego da živimo u miru, a državom upravlja struktura ljudi s misaonim procesima a la Grmoja. Njegovo silovanje mozga dokaz je kako se u Hrvatskoj sve vraća na staro, u normalu kojom dominira političko ludilo s klaunovima poput ovog mostovca u prvom redu.