Kultura online plaćanja

Povrh mnogo loših stvari, koronakriza nam je donijela kulturu online naručivanja i neposredne dostave. Za sada hrane, bilo gotovih obroka iz ugostiteljskih objekata koji ranije nisu imali dostavu, ali su shvatili da im je ovo jedini način da održe poslovanje, bilo namirnica iz naših OPG-a, povrća i voća, ali i vina, sira, kobasica i raznih prerađevina. Ponuditelji se trude ovakav interventni plasman organizirati sa što manje ili nimalo fizičkog kontakta.

Online ili telefonski naručena roba stiže na kućni prag, dostavljač nam pozvoni, naravno opremljen maskom i rukavicama, ostavi paketić i račun pred vratima, odmakne se, mi mu spakiramo novac u kovertu i ostavimo na mjestu odakle smo pokupili naručeno, i opet se odmaknemo ili zatvorimo vrata, dostavljač uzme kovertu, ako je iznos točan onda je sve u redu, doviđenja, hvala, nema na čemu i drugi put, ako nije onda nam kusur stavi u kovertu i također spusti pred prag, mi ga pokupimo i gotovo. U rjeđem slučaju po robu idemo kod proizvođača, a ona nas tamo čeka izvagana i spakirana, s cijenom, a novac ostavljamo u koverti ili u sandučiću, odakle ga prodavač pokupi kad mi odemo.

I sve je to u redu, doista nemamo nikakav kontakt između sebe pri takvom poslovanju, ali ovaj sustav ima jednu rizičnu točku: novac. I jedni i drugi diramo isti novac, koji je prije toga diralo još tko zna koliko ljudi. Kolanje keša u sustavu online narudžbi i neposrednih dostava je evidentni epidemiološki rizik, usko grlo, nespretnost na koju se vjerojatno zadnju mislilo jer je mnogo važnije bilo osmisliti kako izbjeći neposredni kontakt između ljudi.

Rješenje je u online plaćanju. Pri narudžbi prodavač nam naprosto kaže koliko to košta i napiše nam svoj IBAN preko kojega mu unaprijed uplatimo potreban iznos, i zatim naprosto čekamo da nam naručena roba beskontaktno stigne. Znam, reći ćete da je to komplicirano, ali svaka novina u početku izgleda komplicirano. I neposredna dostava do pred koji mjesec u nekim našim gradovima nije postojala ni za što.

S druge strane, kad nešto naručujemo od Kineza ili preko e-baya ili bilo kakvih online shopova, to ne smatramo nikakvim problemom jer se u tim slučajevima plaćati mora unaprijed preko nekog od online servisa, od netbankinga i kartica do Pay Pala. Kad bismo online mogli plaćati naručenu salatu i rotkvicu, pizzu i hamburger, što li već, izbjegli bismo rizičan kontakt s novcem, iznos bi uvijek bio točan i bez kusura, porezni sustav bi se tu jednostavnije uključio, svi bi bili zadovoljni. I mogla bi se ta praksa održati i nakon što koronakriza prođe.