Kuća, stan, vikendica…

Vanesa Begić

Nekad je, za mlade generacije pradavno, a za one nešto starije i ne tako davno, bila u tijeku "akcija" poznata kao "Imaš kuću, vrati stan". Iako, s vremenskim odmakom, neki će reći da je to prije bio slogan, uzrečica, i da je stanova u tom razdoblju vraćeno vrlo malo. Štoviše, jednom je izjavljeno i da su tijekom te "akcije" vraćena svega četiri stana.

Kadgod se spomene ta "akcija", redovno se naglasi da se ne zna je li je netko zbilja vratio taj stan jer su mnogi i tada imali i društvene stanove i kuće koje su se tada zvale "vikendice", pa je akcija ostala manje-više na paroli. Uostalom, kakogod, to više i nije važno. No, sve to pokazuje da je problema sa stanovima, stanovanjem, prostorima, bilo oduvijek. Ili je falilo stanova, kuća, prostora, ili je do tih vrijednih životnih kvadrata bilo teško doći, a sada, kad nove kuće i zgrade niču kao gljive poslije kiše, i kad ima prilično manje stanovnika (doduše, kakva je točna demografska slika pokazat će popis stanovništva), opet je teško doći do stana.

Tkogod je tražio stan ili želio kupiti stan, pa i najmanji, mogao se uvjeriti da to nije baš financijski jednostavan pothvat. Tada postaje aktualna riječ doživotno, ali ne doživotno imun na bolesti, ili pak na ovu tu bolešćuru koju nećemo niti spomenuti, nego biti doživotno - "zakreditiran", ili barem do penzije. Ako će još uvijek penzija postojati kao takva.

Čak i garsonijere koštaju kao da su od zlata, a nije ni uvijek lako pronaći stan po mjeri - i što se tiče kvadrature, troškova, kredita, pozicije, prometne povezanosti, puno toga se treba poklopiti u određenom trenutku. Tko nije imao tu sreću da je do stana došao nasljedstvom, prodajom nekog zemljišta ili sličnu kombinaciju, ima malo teži zadatak da si osigura stambeni prostor u odnosu na vrijeme iz doba parole "Imaš kuću, vrati stan".

Iako, i dan-danas neki imaju i kuću i stan i vikendicu kao "dar s neba", no toga je uvijek bilo i uvijek će biti.

S druge strane, neki baš odabiru podstanarski život da bi svoj stambeni prostor iznajmili i zaradili nešto, a neki se ne žele nikada maknuti iz podstanarskih voda, smatrajući da su tako mobilniji, da kada im "dojadi" ili im zbog nečega stan ne bude više pogodan, mogu bez (većih) problema odseliti i pronaći nešto novo. Iako su seljenja uvijek mučna.

A podstanarstvo je posebna priča, o tome se mogu napisati knjige i knjige, snimati filmovi svih žanrova, sve do horora. Kakve se sve "rupčage" iznajmljuju, neadekvatni prostori, iz kojih mnogi bježe kao od đavla. S druge strane, kakve su sve šupe, podrumski stanovi i slično pretvoreni u sasvim pristojne apartmane, jer ipak, turistima treba predstaviti našu najljepšu i najbolju sliku i priliku. Svega. Pa i podrumskih apartmana.

Neki pak djeluju u stilu imaš kuću, uzmi/kupi stan, vikendicu, zemljište, naslijedi, prodaj, kupi, iznajmljuj, unajmljuj, (pre)prodaj. Drugi pak sve što postignu, postignu uz (veliku) muku. No, stvari nisu uvijek proporcionalne, kao naprimjer sve više kuća, zgrada, a sve manje (raspoloživih) stanova. I sve skupljih.

<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>