PIŠE JURICA KÖRBLER
Krimen Milana Bandića postala je činjenica da želi napredak Zagreba
Zagrebački gradonačelnik treba u danima koji dolaze vrlo jasno ponavljati građanima što je u njegovim silnim mandatima učinjeno, što se radi i što će se raditi. U toj priči nema mjesta ni za strančarenje, ni za HDZ, ni za SDP, ni za njegovu stranku, već za rezultate s kojima se može pohvaliti. A oni su jedini adut za Bandićevu budućnost
Drama za dramom, dan za danom. Postala je to hrvatska politička stvarnost. Najnovija, oko GUP-a, ruku u Saboru i predstojećih hadezeovskih izbora buknula je svom snagom nakon što je na zagrebačkom gradskom nivou pukla ljubav Milana Bandića i HDZ-a, a tek treba vidjeti hoće li se to odraziti i na nacionalnom planu. Iako u ovom trenutku ne izgleda da će građani na izbore prije rujna, u Hrvatskoj, kakva je danas, ništa nije isključeno.
Zagrebački GUP jedna je od tipičnih priča kako je politika uvučena u sve i kako politika dirigira cjelokupni život u zemlji. Donošenje GUP-a uvijek je vruća tema, sukob raznih koncepcija, ali u ovom se slučaju pretvorilo u prvorazredni politički triler, gdje se trgovalo, ucjenjivalo, prijetilo i na kraju epilog ostavio za tri mjeseca. Kada, ako ništa drugo, prođu izbori u HDZ-u. O samom GUP-u, što donosi i što je moguće sporno, nitko više i ne priča, a ponajmanje građani kojima bi novi generalni urbanistički plan trebao donijeti kvalitetniji život.
Opće cipelarenje
Krimen Milana Bandića postala je činjenica da želi napredak Zagreba, koji naravno iziskuje i ambiciozne projekte kakve jedan takav grad mora prihvatiti ako želi ići naprijed. A u općem cipelarenju zagrebačkog gradonačelnika, koje je već mjesecima na djelu, stvorena je lažna slika da je GUP lopovski, da bi njegovom realizacijom građani ostali bez dragocjenih zelenih površina i još mnogo toga.
S druge strane, ni Bandićev tim nije dovoljno i jasno komunicirao s građanima, prepustivši da kolo vode oni koji uvijek, ali doslovno uvijek, žele sve zakočiti, zakomplicirati i dovesti do toga da se u Zagrebu ništa ne događa. Sam je Bandić na svojoj koži to godinama osjećao, jer je trebalo užasnog truda da se proguraju projekti koji su bili u konačnici dobri za grad i građane i bez kojih Zagreb danas ne bi izgledao tako kako izgleda. Nije bilo lako s gotovo nijednim kapitalnim objektom, jer su se uvijek našli mudraci koji su to kočili, iznosili argumente kojima je bio jedini cilj zakočiti progres.
Velikim dijelom to se i sada događa s GUP-om. Jedina je razlika što su se političke okolnosti promijenile, što smo u izbornoj godini kada svatko odmjerava svoje snage i želi dobiti što bolju startnu poziciju za izbore. SDP tako što lupa po Bandiću, HDZ tako što kalkulira kako će nastaviti brak s njegovom strankom, ali i pokazati mišiće, a Bandić tako što je dio energije prebacio na nacionalnu politiku, a donekle zanemario Zagreb gdje je najjači.
Milan Bandić, koji za razliku od gotovo svih svojih kritičara, ima nešto iza sebe, prije svega rezultate koji su u Zagrebu evidentni, upao je u zamku politike iz koje se do sada uspješno vadio. Tu su sada na sceni i mnogi nerealizirani političari niže kategorije koji su na Bandića jalni zbog gotovo dvadesetogodišnjeg sjedenja u fotelji zagrebačkog gradonačelnika. Tu su i mladi lavovi koji žele iskoristiti svojih pet minuta, ali i svi oni koji maštaju da će jednog dana sjesti u gradonačelničku fotelju. Ipak je to druga po težini funkcija u zemlji, a mnogi su procijenili da je sada idealno vrijeme za rušenje Bandića.
GUP je (za sada) pao, Bandić nije. Ali iz ovoga bi trebao izvući mnoge pouke. Način na koji je do sada komunicirao s građanima treba mijenjati. Svi se umore, pa valjda i Bandić. Prednost više ne stječe doskočicama koje u prolazu dobacuje novinarima. Zagrebački gradonačelnik treba u danima koji dolaze vrlo jasno ponavljati građanima što je u njegovim silnim mandatima učinjeno, što se radi i što će se raditi. U toj priči nema mjesta ni za strančarenje, ni za HDZ, ni za SDP, ni za njegovu stranku, već za rezultate s kojima se može pohvaliti. A oni su jedini adut za Bandićevu budućnost.
Sličnih je situacija Bandić već imao, u mini varijantama, a treba podsjetiti što je sve prolazio kada je ruševnu zgradu na zagrebačkom Cvjetnom trgu trebala zamijeniti nova, reprezentativna, koja je danas jedno od prepoznatljivih mjesta u gradu. Što je sve prethodilo da se realizira izgradnja žičare, kakve su muke bile da se ide u projekte koji su danas zagrebački ponos. Sve je to trebalo izgurati, kao što danas treba izgurati GUP.
Građani gube
U ova tri mjeseca valja otvoriti konstruktivnu raspravu s onima koji zaista žele napredak Zagreba, korigirati sve ono što u sadašnjem prijedlogu nije idealno. A idealnog urbanističkog plana nema i to je iluzija.
Ni za Bandića, ni za Plenkovićev HDZ ne bi bilo dobro da se nastavi međusobna paljba. Nitko u ovom trenutku nije ni poražen, ni pobjednik, jedino je šteta što Zagreb nema šansu za brži razvoj. Ali, ionako se kod nas u Hrvatskoj nikome nigdje ne žuri, pa će i grad preživjeti ako ne bude GUP-a još nekoliko mjeseci. Kao i uvijek, građani glavnog grada će najviše izgubiti, jer se razvoj ne može i ne smije zaustaviti, a Hrvatska kao da nema snage za izazove i projekte o kojima ovisi budućnost Zagreba, ali i zemlje. Voljeli Bandića ili ne, baš onakve kakve je do sada gurao u Zagrebu. Gurao i realizirao.
Čekanje, odgađanje, nedoumice, neodlučnost postali su sastavni dio hrvatske zbilje, a politikanstvo metoda da se zakoči svaki progres. Razni lobiji dirigiraju budućnost, za njih javnost niti zna, a račun uvijek dođe građanima. Žele li politički preživjeti, svi se očito moraju mijenjati, ne samo u Zagrebu, već i u Hrvatskoj. Zagrebački GUP najbolji je primjer za to, jer je pokazao da građani naprosto ne smiju biti dezinformirani, da se silom politike ništa ne može riješiti i da je naš mentalitet netalasanja, ali i podmetanja nogu svakom tko želi progres itekako prisutan.
Milan Bandić će politički preživjeti samo i jedino ako obnovi koaliciju s građanima, onima koji su ga toliko puta i do sada izabirali za gradonačelnika. Sve druge koalicije, pa i ona sa HDZ-om, dođu i prođu, ali nisu garancija da se ostaje i opstaje. I obrnuto, HDZ će na gradskom i nacionalnom planu proći ili pasti u odnosu na rješavanje izazova koje ima hrvatsko društvo. Vrijedi to naravno i za SDP. Njihov je povratak moguć samo i jedino ako ponude program koji će hrvatskim građanima, napokon, nakon svih muka iz prošlost, od rata do ulaska u EU, osigurati bolji život. Sve drugo je iluzija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
