Kosoričina vožnja Istrom

U pravu je Jadranka Kosor, nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, kada kaže kako odlazeća predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović o postignućima u svome mandatu neće moći napisati više "od jedne proširene rečenice". Ali, ta Kosoričina rečenica otvora pitanje – u koliko bi rečenica ona, zaboravljena premijerka, mogla opisati svoje oktroirano vođenje hrvatske Vlade te zašto, napokon, predsjednica Kolinda ima najviše šanse od svih kandidata da osvoji novi mandat na Pantovčaku dok ona nema šansu ni da je ponovno prime u HDZ?

Najlakši odgovor bi glasio – lako je biti generalica poslije bitke, kritičar svega postojećeg i zabadalo u tuđe brige. Ali, to je demokracija i u njoj je, kako je zapisao Miroslav Krleža, pravilo da "sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano". Tako se mogu slobodno analizirati i poruke Jadranke Kosor o stanju u hrvatskoj politici, kao i njezina sjećanja na vrijeme kada je naslijedila dr. Ivu Sanadera dizanjem ruku na općem saboru HDZ-a te, na premijerskoj poziciji, odlukom parlamentarne većine na Markovu trgu.

Činjenica kako je Jadranka Kosor na vlast u stranci i Vladi došla bez pobjede na izborima uglavnom je zaboravljena, kao i njezin tadašnji krizni porez koji je koštao svakog zaposlenika u Hrvatskoj – ali nije pomogao stabilnosti nacionalne ekonomije koja je za njezinog mandata skočila u ponor. Šefica Vlade i HDZ-a uglavnom se bavila unutarstranačkim obračunima sa Sanaderovim pristašama – on sam je završio u zatvoru, te vanjskom politikom i završetkom pristupnih pregovora s Europskom unijom, koje su započeli još Ivica Račan i Stipe Mesić.

U Istri je – uz turističke posjete Poreču – potpisala sa županom Ivanom Jakovčićem dogovor o projektu Brijuni Rivijera, te o izgradnji nove Opće bolnice Pula. Jedan projekt je propao, drugi je uspio, kako to biva u politici. U Vladi Jadranke Kosor niti jedan ministar nije bio iz Istre – dok je istarski HDZ-a u to doba predstavljao relikviju s kraja dvadesetog stoljeća. S IDS-om, s kojim je u dobrim odnosima bio i njezin prethodnik Sanader, surađivala je uz očito obostrano uvažavanje.

Možda je taj odnos respekta zagrebačke moći i pulske politike bio najbolji dio Kosoričina vladanja što se odnosi na Istru i njezine institucije. Ona nije slavila novu godinu s talijanskom manjinom kao Sanader poslije izborne pobjede – najviša doza bliskosti vožnja je u automobilu s Ivanom Jakovčićem, koji je istarski politički žrec iskoristio da naživcira koalicijske partnere iz SDP-a – ali pokazala je pristojnost prema regiji za koju je jasno kako nije njezina izborna baza.

To je velika razlika od današnjeg HDZ-a i njegove Vlade – pogledajmo samo odnos prema Uljaniku ili predizborni skup Plenkovićeve družine na Istarskom ipsilonu – i po tome je Jadranka Kosor pokazala da shvaća političku realnost i demokratske uzuse. Što ne znači da bi o postignućima svog mandata mogla napisati više nego od predsjednice Kolinde, iako kao profesionalna novinarka svakako zna s riječima.