Koliko šoldi, toliko muzike

O novom koncertnom klaviru u Puli govorilo se još u doba kada sam se kao mlada studentica počela baviti novinarstvom. Dakle, prije 25 godina. Govorilo se o tome da u Puli ne postoji prava koncertna dvorana i da je potreban jedan pravi, bolji, kvalitetniji klavir. Puno se puta najavljivalo da će to biti dogodine, no godine su prolazile, ravnatelji su se mijenjali, a sada, reći će mnogi, Pula, odnosno Istarsko narodno kazalište-Gradsko kazalište Pula napokon ima klavir. I to kakav! Steinway, model D-274. Radi se, kako smo već pisali, o elitnom, najskupljem modelu, koji se, primjerice, koristi i u čuvenoj Carnegie Hall dvorani u New Yorku. I tu se, što je bilo i za očekivati, rodila polemika.

Istina, Puli je trebao klavir. Pulsko kazalište ugostilo je kroz protekle godine, a zasigurno će i kroz buduće, brojne vrsne pijaniste, jazz programe i druge manifestacije i zaslužuje kvalitetan klavir, što je svakako dugoročna itekako potrebna investicija. Brojni glazbenici koji su svirali na raznim lokacijama u Puli, od dvorane Tone Peruška Filozofskog fakulteta do Doma hrvatskih branitelja, do INK-a i crkve sv. Franje te drugih prostora, kazali su da su mnogi održani koncerti na postojećim klavirima bili lošiji samo zbog kvalitete reprodukcije zvuka. Ti su klaviri bili u prihvatljivom stanju samo zahvaljujući vještinama, trudu, znanju i radu profesora Dušana Nožice koji ih je uštimavao.

Kada je prije nekoliko godina čuveni Maksim Mrvica održao klavirski koncert u pulskoj kazališnoj kući, dobri poznavatelji glazbe kazali su da je koncert bio izvrstan, a da bi bio još izvrsniji da je klavir bio kvalitetniji. Dakle, trebalo je voditi računa o kvaliteti klavira. No, ono što je zasmetalo dijelu javnosti je njegova cijena. Je li i tu vrijedi ona "koliko šoldi, toliko muzike"? Očito, sudeći po cijeni, sada će biti puno muzike i kazalište će moći bez imalo srama ugostiti vrsne glazbenike.

Ove godine pulska kazališna kuća slavi nekoliko obljetnica - 140. godišnjicu od polaganja kamena temeljca kazališne zgrade Politeame Ciscutti, 70 godina Istarskog narodno kazališta, 30 godina od početka rada obnovljenog kazališta i 15. obljetnicu Gradskog kazališta Pula.

Ceremonija obilježavanja 70 godina kazališta bila je prilično skromna. Zar onda nije bolje da su sredstva, umjesto u slavlje, uložena u nešto konkretno, dugotrajno, Puli itekako potrebno? Ceremonija je, složit će se mnogi, poput svadbe, nešto trenutno, vizualno. Dakako, ostaju uspomene, ali potroši se novac na nešto što nije opipljivo. Bolje uložiti novac u nešto konkretno. Možda je moglo i malo jeftinije, a da bude svejedno kvalitetno. No, bit ćemo po nečemu jači i od buduće prijestolnice kulture.