Koaliranje s Možemo! je nemoguća misija

Ilustracija

Može li se, nakon razlaza većine vodstva zagrebačkog SDP-a s platformom Možemo! u Skupštini glavnog grada te nakon poznatih događaja u Puli i Rijeci, uopće govoriti o nacionalnoj koaliciji koja bi okupila "progresivnu ljevicu" za budući izborni sraz s HDZ-om? Očito je da se Možemo! – što i u zagrebačkom slučaju i u Hrvatskom saboru ne znači jednu stranku, nego njih nekoliko (Za grad, Zagreb je naš, Nova ljevica...) – u svakoj prilici koju procijeni mogućom ponaša iznimno ultimativno, da ne kažemo ucjenjivački. U Puli je zbog toga ostao bez predsjednice Gradskog vijeća, a u Zagrebu su uspjeli razbiti gradski SDP te od njegovih zastupnika napraviti vlastite žetončiće, poput Joška Klisovića.

Istodobno, čelnici stranaka još uvijek razmišljaju o koaliciji SDP-Možemo!, u koju bi se možda priključio i liberalni Centar da bi tako matematički nadmašili HDZ u rejting anketama koje se objavljuju svakog mjeseca. Doduše, zajedno nemaju HDZ-ovih 27 posto, ali Plenkovićeva stranka počela je padati nakon afere u Ini i moguće je da će se taj pad nastaviti ne zaustave li poduzete mjere pomoći građanima srozavanje životnog standarda.

Ali, to ne znači da su Možemo! i sve njegove stranke sastavnice pouzdan koalicijski partner. Zgodno se prisjetiti da je na samom početku ovog saborskog zasjedanja u Zeleno-lijevoj koaliciji bila i Radnička fronta; njih su izbacili jer "presporo donose odluke", dok danas žele vladati bez kompromisa. U Zagrebu će kao štakori prekapati po vrećicama za smeće da bi se utvrdilo tko nije poslušao odluku gradonačelnika da kupi onu plave boje, u Gradskoj skupštini traže apsolutnu poslušnost od SDP-a kao malog koalicijskog partnera, u Puli nisu mogli surađivati s Filipom Zoričićem ni godinu dana, a jedino beskonfliktno vladaju u sredinama gdje imaju većinu.

Možemo! – sve je očitije – nema koalicijski potencijal na nacionalnoj razini jer će se birači teško odlučiti dati vlast u ruke stranci koji ne ispunjava izborna obećanja, primjerice u Zagrebu, nego se obračunava preko stranačkih tuđih leđa. Sastanci "progesivne opozicije" srijedom u Hrvatskom saboru mogu biti prikladne čajanke oporbenjaka, ali na njima će se teško uglaviti "narodna koalicija" protiv HDZ-a kakvu navodno zamišlja državni poglavar Zoran Milanović ili pak jasan dogovor hoće li se parlamentarne izbore izaći u jednoj koaliciji ili ipak u dvije. Drugu bi sačinjavale liberalne stranke kojih je mnogo i sve slabo stoje na nacionalnom barometru.

Možemo! danas ima manji koalicijski potencijal od stranke Most. Most, što su pokazale ultraške demonstracije pred HDZ-om, može surađivati s Domovinskim pokretom. Okuplja ih krajnje desni populizam te mržnja prema HDZ-u. Članovi Domovinskog pokreta bivši su članovi te stranke desnijeg usmjerenja, dok su mostovci već dva puta najureni iz koalicije sa strankom čije je sjedište na Trgu Žrtava fašizma.

Možemo!, kao iznenađenje prošlih lokalnih izbora, neće biti iznenađenje narednih parlamentarnih izbora. Potrošili su se, kompromitirali, i u prve dvije godine mandata nisu ispunili niti jedno izborno obećanje. Na krilima nade drži ih bezidejnost i slab rejting vrha SDP-a u kojem pogrešno smatraju da će im Tomašević i drugovi donijeti glasove koje su pojeli skakavci.