Kako je Dušica Radojčić zapaprila djeci Uljanika

Dušica Radojčić / Robert Frank

Neposredno pred svoju moguću smjenu, predsjednica Gradskog vijeća Dušica Radojčić izborila je veliku političku pobjedu - neće se, i dalje, obnavljati nogometno igralište na Valkanama na kojem bi trebalo trenirati između 200 i 300 Uljanikove djece. Radojčić je, tako, žrtvujući djecu, njihove interese i zdrave navike bavljenja sportom, kao zadnjom, možda i jedinom branom i alternativom pred najezdom droga svih vrsta, dok o konzumaciji alkohola ili pošasti Tik Toka ne treba ni razgovarati, porazila onoga koga je htjela vidjeti poraženog - gradonačelnika Filipa Zoričića. Djeca su za nju i njene istomišljenike kolateralne i podnošljive žrtve.

No na taj je način, politički kratkovidna pa još i zaslijepljena odiumom prema dojučerašnjem koalicijskom partneru, kojeg je krenula rušiti još u izbornoj noći, shvaćajući prije njega da političkog braka među njima, čak ni iz obostrane koristi, ne može biti zbog velikih, suštinskih i nepremostivih razlika, za društvo napravila veliku štetu. Umjesto da se djecu odgaja u duhu sporta i ovisništva o takvoj vrsti zabave i razonode, ona i njeni djecu upućuju na kvartovske zidiće koji su nažalost postali uvod i početak nekih drugih ovisništava. Dušica Radojčić i njeni istomišljenici još su jednom pokazali da naprosto nemaju životnu širinu i ne razumiju procese koji se zbivaju.

Otpočetka gradnje novog igrališta na Valkanama, logičnog i potrebnog projekta kojim se na jednom mjestu rješava sportska infrastruktura kluba koja mu je na drugom mjestu oduzeta, čime se stvar samo ispravlja i stavlja na svoje mjesto, možemovci su se tome protivili. Nekako je prirodno da se njihov aktivizam aktivira kad je riječ o gradnji hotela, zgrada i trgovačkih centara, no likovanje nad sudbinom dječjeg igrališta, koje će umjesto modernog i dalje biti kvrgavo te teško iskoristivo, graniči s neviđenom glupošću. Neprikriveno zadovoljstvo koje proizlazi iz njenih izjava o novonastaloj situaciji, u kojoj ŽDO, vrlo vjerojatno potaknut na reakciju i zbog političkih pritisaka predsjednice GV-a, u ime države traži vlasništvo nad igralištem, pa se ono, eto, ne može renovirati i na njega postaviti umjetna trava, dokaz je odsutnosti duha, ali i potpunog izostanka zdrave pameti onih koji sada proslavljaju Pirovu pobjedu.

Ako je samo malo mudar, Zoričić će, paralelno s upisom države kao vlasnika, s istom tom državom odmah započeti pregovore da se zemljište ponovno dodijeli Gradu na raspolaganje. Proces mora biti brz, gradonačelnik uz suport političara koji u Zagrebu lako otvaraju prava vrata 100 posto angažiran, a Dušica Radojčić poražena. Jedino to je pravedno i ispravno. U suprotnom, svi ćemo imati u ustima okus papra koji nam je prva operativka platforme Možemo uvalila dok smo je šutke gledali kako uništava pravo djece na igru…