Kad Uljanik sakuplja glasove

I propali Uljanik ide na izbore. Izgleda da nema te političke stranke koja bi uoči srpanjskih parlamentarnih izbora pokušala ušićariti poneki glas i na temama s kojima se nitko u Hrvatskoj ne može pohvaliti odnosno s propalim pričama na temu biznisa, javnih institucija i nekadašnjih megaprojekata koji su danas primjeri za neuspjeh svake vlasti.

Pulsko brodogradilište Uljanik koje je propalo jer mu Vlada – otvoreno govoreći – nije željela pomoći onoliko koliko je mogla i koliko je pomogla, primjerice, Agrokoru HDZ-ova tajkuna Ivice Todorića gdje država nije, za razliku od pulskog propalog industrijskog diva, imala vlasnički udio.

Propast Uljanika uništila je više od dvije tisuće radnih mjesta u Puli i županiji, niz poslova dobavljača i kooperanata te je smanjila industrijski izvoz cijele Hrvatske i njezin BDP. Zamisao da se pokrene novi Uljanik – nazvan Uljanik 1856. stara je nekoliko tjedana i poprilično nejasna u pogledu inozemnih suvlasnika u obliku dvije talijanske kompanije što se u tom kontekstu spominju – ali je izvrsna kako bi HDZ-ov predsjednik Andrej Plenković na razvalinama starog Uljanika održao predizborni govor dvadeset i pet dana prije izlaska na izbore.

Tko ne vjeruje Plenkoviću čija je Vlada prije nešto više od godinu dana odbila dati jamstva Uljaniku da spasi proizvodnju – naravno, „zbog Bruxellesa” - te je preselila djelomice u riječki 3. maj gdje je predizborno fotografiranje uz Uljanikov brod već obavljeno – možda može povjerovati drugim političarima kojima su usta puna Uljanika. Nije ni Davor Bernardić nevin u tom pogledu – njegov istarski SDP krizu je koristio za obračun s današnjim partnerom, IDS-om – a nema ni sumnje kako će ostali „mali igrači” koristiti Uljanik za sakupljanje predizbornih bodova.

O Uljaniku govore i Damir Kajin i Pametno i Živi zid i Most i svi bi htjeli napraviti glasove tamo gdje ih nema. Uljanikovaca više nema, posljednji industrijski div na sjevernom Jadranu davno je potonuo i genijalne ideje, uspomene i sjećanja danas više neće nikoga dirnuti u srce i novčanik. Na izborima bi se trebalo progovoriti o budućnosti, ali na ozbiljan način i, kako su to govorili u HDZ-u, „vjerodostojno”.

A nije vjerodostojno, nego je teatralno da se usput, na brzinu, poslije posjeta gradilištu Ipsilona koji se ne gradi javnim novcem, premijer sjeti Uljanika i činjenice da možda postoje slijepi i gluhi Puležani-birači koji će njegovim kandidatima dati glas u osmoj izbornoj jedinici baš zbog – Uljanika.

Ako je HDZ-u Uljanik ipak – poslije svega - dobra reklama za izbore, onda to o njima mnogo govori.