U redakciji se povela rasprava. Tema: gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić. Povod: Miletićeva nerazgovjetna i nesuvisla izjava oko europarlamentarnih izbora. Mjesto radnje: jedno biračko mjesto u Puli. Postavljeno pitanje: u kakvom je stanju Miletić došao na glasanje?

Mogući odgovori: mamurnom, nesvjestan sebe nakon neprospavane burne noći? Ključno pitanje: što ga je dovelo u takvo stanje?

Odgovor: poznato samo njemu. I neka tako ostane. Opet međusobno razgovaramo o tome zašto je konfuzan došao na glasanje. Redakcija je podijeljena. Jedni misle jedno, drugi drugo, treći treće. Što je prvo, što drugo, što treće – neću otkriti.

Na snimci se Miletić bori sam sa sobom, petlja s vlastitim jezikom, sapliće se o svoje misli, pričao bi, a ne može, objasnio bi, ali mu ne ide. Riječi iz njegovih usta izlaze nepovezano, umjesto u poznatim slapovima, sada jedva kaplju. Podsjeća na jednu reklamu koja se referira na kapanje i jaki mlaz… Ono, "ako ste izgubili mlaz kod mokrenja, popijte prostamol…". Miletić je na snimci izgubio svoj mlaz - dar govora. Izdao ga je.

Na trenutke je u tih 90 sekundi simpatičan, reagira ljudski u kompromitirajućoj situaciji. No iz aviona se vidi da se ne osjeća dobro. Izgubljen je. Ne skriva to. Pušta da ta prokleta ljudskost i slabost izađe iz njega. Ali ne psuje, ne vrijeđa, ne gura kameru. Ne naziva poslije redakciju da bi intervenirao. Reuters je danas ionako nemoguće zaustaviti. Nije više 1981. kad su srpski političari na Kosovu krvavo gušili albanska prava, a jedan je od njih zavikao: "Zaustavite Reuters". Toga više nema. Miletićeva snimka postala je viralna.

OK, da vidimo meritum. Ne ulazeći je li Miletić bio ono prvo, ono drugo ili nešto treće, pitanje je ima li on, kao gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a, realno prvi istarski političar, pravo na prostor svoje diskrecije? Ima. Čak i on se ima pravo proveseliti, uz vino i neizostavnu harmoniku. Da, i uz prekomjerno korištenje alkohola i njegovo ispijanje u nekom zatvorenom društvu. Jednostavno ima. Nema potrebe biti licemjeran i odricati mu pravo na to. U našem društvu piju novinari, liječnici, odvjetnici, policajci, radnici i trgovci. Piju i prosvjetari. Piju svi i svugdje. Ima li i Miletić pravo biti čovjek s takvim grijesima kao i ostatak čovječanstva? Ima.

E sad, tanka je granica, okom nevidljiva, koju mediji i novinari ne smiju prijeći kad izvještavaju o nekoj osobi, poput Miletića u ovoj sumnjivoj situaciji. Je li s medijske strane ovdje granica intimnosti ili dobrog ukusa prijeđena, je li ovo medijski udarac na Miletića ispod pojasa? Ma nije. Ništa od toga. Zabilježeno je naprosto ono što se dogodilo.

A možemo i obrnuto. Je li Miletić, pojavljujući se na biračkom mjestu više van sebe nego zbrojen i čist sam sa sobom, prešao granicu dozvoljenog? Je li on s viškom nečega i manjkom koncentracije omalovažio izbore na koje je pozivao građane? Nije. U onakvom stanju u kakvom ga je kamera zabilježila i mikrofon odao Miletić nije bio spreman za odlazak na radno mjesto. Ali to ne znači da u slobodno vrijeme nema pravo biti u stanju koje je posljedica jednog, drugog ili trećeg. Zbog ovoga nije izgubio političku vjerodostojnost. Nego, kad piješ, ne vozi. Samo to. 

Pročitajte više ovoj temi:

NESUVISLA IZJAVA PULSKOG GRADONAČELNIKA: Snimka Borisa Miletića postala viralni hit, on kaže da je samo bio umoran od duge kampanje

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast