Ne ulazeći u kvalitetu prvih odluka sve manje novog pulskog gradonačelnika i koalicijske vlasti, te njihovo (ne)komuniciranje prema javnosti, teško je oteti se dojmu da IDS u položaju oporbe djeluje potpuno obezglavljeno, a njegovi akteri (ne)vidljivo dezorijentirani u prostoru i vremenu. Dok Filip sa svojim partnericama Dušicom i Sanjom posve očekivano udara u temelje značajnijih projekata bivše vlasti, pulski IDS je na aparatima. Nepomičan, impotentan i preplašen.

Propuštene prilike

Stranka je to koja se u ovom trenutku na svim razinama bavi sama sobom, pritom nepovratno propuštajući često idealne prilike uzvratiti ili, u najmanju ruku, samo komentirati poteze koalicije. U jedinim trenucima kada se i oglase, oni to čine na vrlo nespretan način.

Najbolji primjer tome ulična je retorika novog predsjednika pulskog IDS-a Danijela Dekovića koji u komunikaciji s novinarom nevjerojatnom lakoćom poručuje: "Neki su me nagovarali da idem đonom na tebe". Dakako, postavlja se pitanje je li taj đon spomenut u figurativnom ili doslovnom smislu. Je li to samo stilska, jezična figura, ili novinar može očekivati kopun u glavu?

Ni nakon famoznih 100 dana nove vlasti IDS-ovci nisu uspjeli stabilizirati stranku. Zapravo su jedni od onih političkih aktera koji se teško navikavaju na novu predstavničku ulogu. Izgubili su se u procjepu između opozicije i pozicije, oporbe i vlasti. Njihova je funkcija iznositi konstruktivnu, britku, pa čak i agresivnu kritiku vlasti. Ono što podrazumijeva normalan tok demokratskog procesa IDS već neko vrijeme naprosto ne ispunjava. Na taj način izbezumljuje i frustrira vlastito biračko tijelo. Glasači koji su im do sada bezrezervno poklanjali povjerenje mogli bi ih naknadno kazniti zbog trenutne inercije. Jednostavno ih ne predstavljaju, ne prenose njihove glasove u parlamentu, niti im vraćaju dug.

Međutim, čak i u tome što trenutačno (ne) izvode, a to je rad isključivo na sebi, našli bi se katastrofalni propusti. U frenetičnom preslagivanju i kriznoj konsolidaciji, IDS-ovci zaboravljaju pomladiti kadar, raspodijeliti funkcije na veći broj članova, ali i rješavati se određenih rizičnih čimbenika, kao što su neki pročelnici i dugogodišnji vojnici stranke kojoj će potencijalno napraviti više štete nego što je ona od njih imala koristi. U prošlosti je IDS bio stranka bez koje se nije moglo disati. Ni u Puli ni drugdje. Bili su sveprisutni, a percepcija javnosti je, ponekad malo nategnuta ali i dalje prilično pouzdana, da se bez stranačkog bonamenta u određenim strukturama nije moglo doći do značajnije pozicije ili dobiti običan posao, primjerice u vatrogascima ili komunalcima.

Kako bilo, uz ovakvu opoziciju u gradskom parlamentu gdje IDS ipak i dalje ima relativnu većinu vijećnika, njih osam, i najbrojnija je politička snaga, Zoričić ne mora previše brinuti za svoju trenutnu političku situaciju. Ima ogromnu prednost protivničkog hendikepa, čije pomoći vjerojatno nije ni svjestan. Iz smjera iz kojeg bi to trebalo, ne dolaze mu nikakvi oporbeni napadi. Ni šapati, ni vapaji. Ne dolazi ništa. Nit' se ore, nit' kopa. Nit' da bi zaprijetili praznom puškom. A loptice koje im dolaze na najbolji mogući volej, IDS-ovi igrači dočekuju sa spuštenim (reketom) u ruci.

Sada su, pak, na svim su razinama skliznuli iz cipele u opanak. Kao da ih je pogodila ona narodna - "Dabogda imao pa nemao". Županiju su osvojili pukom srećom, sudbina je malko pogurala brojke, pa privilegirani igrači ipak mogu računati na (ne)zasluženo zbrinjavanje pod Miletićeve skute.

Lovci postali lovine

No, drugi koji u tome nisu uspjeli te ostaju nezaštićeni, goli na vjetrometini, vjerojatno bi se voljeli odreći stranačke iskaznice koja ih je dugo vremena izdvajala u kastu moćnih i nedodirljivih, a sada postaje opterećenje i opasnost, jer u Zoričićevoj podijeli na "naše" i "vaše" neće dobro proći. Nema više IDS-a, ili barem toliko snažnog, koji će ih zaštiti. Lovci su postali lovine.

S druge strane, dio javnosti smatra da je ovakva šutnja samo upozorenje na moguća neugodna iznenađenja. S podsmjehom se pitaju je li takva smirenost slučajna. Po kuloarima se vrlo često mogu čuti čvrsti navodi, a u javnosti tek špekulacije, da su se sive eminencije IDS-a odlučile na taktiku šutnje, strpljenja i promatranja situacije iz prikrajka. Navodno su poručili svojim vojnicima da čekaju, stoje u fermi, a oni su možda sve to krivo shvatili, pa osim što su se fermali u svemu, svako toliko koračaju i unazad.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo