Svaka je stranka živi organizam koji se treba nahraniti. Čine je vječno gladni ljudi koji se za vjernost žele nahraniti pozicijama. Realno, za IDS, ali i od IDS-a, živi sasvim solidan broj ljudi. Njima je interes da ta stranka vlada vječno. Takvi su, zajedno sa članovima obitelji, njena najveća snaga. Njihova motiviranost za izbore proizlazi iz egzistencijalnih razloga

Kao što se i očekivalo, Valter Flego je prošao u europski parlament. Provukao se za par tisuća glasova. Živi dokaz da je nekad malo ustvari tako puno. Posebno u politici. Župan ide u toliko željeni Bruxelles. Mandat je definitivno zaslužio. Borio se za njega, pokazao koliko mu je stalo. Obilazio je Istru, posjećivao velike hrvatske gradove. Pravilno je odredio svoj fokus i prioritete. Njegova kampanja van Istre ideološki i svjetonazorski prilagođena je urbanim sredinama. Flego je igrao na sigurnu kartu, u pravom trenutku slao je prave poruke. Iz njegovih usta izlazilo je ono što su birači željeli čuti. To mu je na kraju honorirano s 21 tisućom glasova. Zanimljivo da je gotovo u dlaku postigao rezultat svog prethodnika Ivana Jakovčića iz 2014. godine. Jedina je razlika u tome što je Flego u Istri osvojio nešto više glasova od Jakovčića koji je bolje prošao na razini cijele države.

IDS je pak u Istri, na temeljima koje je postavio upravo Jakovčić, sada i s Flegom potvrdio političku dominaciju. S postocima osvojenih glasova daleko je ispred konkurencije koja je doslovno pometena. IDS-u ide u prilog ono što je HDZ Istre ovog puta izgubio - stabilno biračko tijelo. Ono se u IDS-u ne povećava, ali se ni ne smanjuje. Po tom pitanju za IDS nema nikakvog pretjeranog straha, ali se više nijedna pobjeda neće sama po sebi podrazumijevati. Infrastruktura stranke očito dobro pokriva teren. Sve što ima, IDS pokušava, i zasad, uspijeva zadržati. Vodećoj istarskoj stranci u prilog je očekivano išao i nizak odaziv na izbore. Europarlamentarni izbori su ipak treća politička liga pa je motivacija birača niska. A kad je tako, nesporna je dominacija IDS-a upravo sa svojim stabilnim političkim tijelom. Nadalje, IDS, a posebno Flego, u Istri nisu imali pravu opoziciju. Jedini koji je istarskom županu donekle mogao poremetiti miran san je saborski zastupnik HDZ-a Anton Kliman, političar koji je zbog kombinacije nešto tvrđih stavova s istodobno velikom brigom za rodnu Istru prihvatljiv mnogima. A među njima i onima koji su na kraju svoj glas dali Flegi. Kliman bi nesumnjivo, da ga je premijer Andrej Plenković uvrstio na listu, i samom Flegi otkinuo dosta glasova. Srećom po IDS, Kliman na ovim izborima nije sudjelovao.

Uljanik mu nije naštetio

Valter Flego je u personaliziranoj kampanji nadjačao moguće probleme i eventualna prozivanja oko propasti Uljanika. Ta se tema dijelom i sama od sebe amortizirala. Ublažena je faktorom vremena. Agonija je, naime, toliko dugo trajala da se na nju više nitko nije ni osvrtao. Osim toga, očito je uspio plan IDS-a da krivnju za propast Uljanika - za koji nije rečeno da se u drugačijem i reduciranom obliku neće podignuti iz pepela - preusmjeri na HDZ i službeni Zagreb. Glavni kandidat Amsterdamske koalicije taj je neugodan posao, koji mu se kao opasan bumerang mogao vratiti odakle ga je lansirao, odradio korektno. Elegantno je prošetao tim minskim poljem zaobilazeći opasne prepreke. Za razliku od politički robusnog Ivana Jakovčića koji je glasove osvajao kombinacijom zajebancije i žestokih napada na protivnike, Flego je birače uglavnom osvojio staloženim, sofisticiranim pristupom te velikom dozom pristojnosti. Rijetko kad napada, i onda djeluje neprirodno. To nije njegov politički stil. Političkom mu je habitusu puno primjereniji nastup u kojem je konstruktivan, pa politički prostor osvaja konkretnim idejama, nego kad se sukobljava do granice verbalnog incidenta sa svojim neistomišljenicima. Onog trenutka kad je potkraj kampanje upravo u našem listu jasno poredao prioritete svojeg političkog djelovanja u Bruxellesu, kad je do najsitnijih potankosti objasnio kako misli novac iz europske prijestolnice namijenjen nekoj njemačkoj regiji preusmjeriti u Istru, položio je test ozbiljnosti. Demonstrirao je potpunu upućenost u problematiku. Dokazao je da se neće pogubiti u labirintu kompliciranih briselskih propisa. Flegi je status europarlamentarnog zastupnika vrhunac karijere koju je gradio postupno, od buzetskog gradonačelnika i istarskog župana, pa sve do europarlamentarca. U samoj kampanji nije mu bilo lako. Opterećenje mu je predstavljao i visoko postavljeni cilj te ambicija da po svaku cijenu mora proći u Bruxelles. I zato je njegov mandat uspjeh. Premda ga je, osim političkih konkurenata kojima je to posao, u našem listu povremeno dočekala kakva duplerica, analiza i komentar s nabrajanjem pogrešaka IDS-a u nekim pitanjima, Flego se s time znao nositi. Štoviše, dojam je kako je to iz njega izvlačilo maksimum. Pokazalo se da je on kao kandidat Amsterdamske koalicije za europarlamentarca dobar mamac i izazov za lokalne konkurente koji su mu se željeli suprotstaviti. Upravo radi predizborne kampanje u kojoj su svi značajniji igrači u našoj novini dobili svoj prostor i vidljivost, možemo reći da smo sudjelovali u tom festivalu demokracije. Glas Istre, pak, ne stvara privid demokracije, nego je iskreno živi i izgrađuje. Naš list ni na koji način nije želio presudno utjecati na kampanju, ali smo htjeli pokazati da zbog europarlamentarnih izbora život neće stati kao što se zbog teške suše ili poskupljenja cijene goriva zemlja neće prestati okretati oko sunca.

Zaokružen broj birača

Ovi su izbori pokazali da IDS ima problem nemogućnosti značajnijeg povećanja njima naklonjenih birača. Dojam je kako je dosegao svoj limit te da je zaokružio, uz manja odstupanja, broj svojih birača, barem na ovakvim izborima. Ovi su izbori pokazali i da je niska izlaznost jedna od IDS-ovih ključnih prednosti. Dok druge stranke u Istri nemaju adekvatnu mjeru za mobilizaciju svojih članova i simpatizera za izbore, prilično organizirana stranačka mašinerija IDS-a odgovorno radi svoj posao. Tko je iz te stranke zaboravio na izbore, od nje će dobiti podsjetnik - zazvonit će mu telefon s jasnom porukom kad su izbori i koji redni broj zaokružiti. Sve se toga manje prepušta slučaju i tu je vodeća istarska stranka pokazala ozbiljnost i odgovornost prema sebi, svojim članovima, obnašateljima vlasti i stranačkim politikama. U IDS-u dobro znaju kako je teško osvajati vlast i ostajati na njoj. Zato im je svaki glas bitan. Stranci preko koje se zbrinjava veliki broj ljudi, što je naprosto realnost hrvatske politike, a ne nekakva ekskluzivnost IDS-a, opstanak na vlasti je životno pitanje. Svaka je stranka živi organizam koji se treba nahraniti. Čine je vječno gladni ljudi koji se za vjernost žele nahraniti pozicijama. Realno, za IDS, ali i od IDS-a, živi sasvim solidan broj ljudi. Njima je interes da ta stranka vlada vječno. Takvi su, zajedno sa članovima obitelji, njena najveća snaga. Njihova motiviranost za izbore proizlazi iz egzistencijalnih razloga. S druge strane, ono što može zabrinuti vrh stranke i na jučer nasmiješeno lice već danas navući blagi grč neizvjesnosti rezultat je u Puli. IDS je, naravno, i tamo odnio pobjedu. Razlika između te stranke i prvog za njom, SDP-a, nije mala. Ali ne daje priliku za (pre)miran san. Kandidaturom pulskog gradonačelnika Borisa Miletića za istarskog župana, u IDS-u se otvara mjesto za njegovog nasljednika. Stranka sada u igru mora uvesti nove igrače. I riskirati s njima. Flego je županijom vladao šest godina, a Miletić će, kad se prema očekivanjima 2021. bude kandidirao za župana, odraditi svoju 15. godinu na čelu Pule. Pitanje je da li su njihova politička djeca pod skutima velikih vođa dovoljno stasala da mogu prihvatiti odgovornost i stranci garantirati kontinuitet vladanja. Europarlamentarni izbori su završeni. IDS nema posebnog razloga za euforiju, ali ima pravo na kratkotrajno slavlje. „U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi“. To bi u IDS-u trebali shvatiti, ako već nisu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast