Ispričnicu, molim!

Gužva u čekaonici, i onako već tijesnoj, a liječnik i medicinska sestra iscrpljeni. Slabo se išlo na godišnji, treba pronaći zamjenu, a slobodni liječnici ne hodaju uokolo i ne nude svoje usluge zamjene za godišnje i bolovanja. Puna čekaonica, a dođu tu još i roditelji tražiti ispričnicu za malog Marka, malu Sanju, malog Luku… Jučer ih je bolio trbuh, opet ta viroza. Imali su proljev sinoć, treba im ispričnica za školu. Nema više da mame i tate pravdaju izostanke, treba ići poli mediga za to.

Kad se radi o djeci nije sve tako lako i jednostavno. Sigurno su neka djeca, a i roditelji za koješta koristili mogućnost da pišu ispričnice za kraća odsustva iz škole. Sada će to svima biti puno teže. Liječnici od silne administracije ne stignu ni pogledati pacijenta, a sada će i oni i medicinske sestre imati još više posla s papirologijom. Roditelji se trebaju organizirati za odlazak u ordinaciju, uskladiti obaveze sa smjenom liječnika. Još ako je u ordinaciji gužva, a netko bi "samo ispričnicu" ili samo nešto, pacijenti koji čekaju s pravom podivljaju.

Osim što treba izgubiti podosta vremena, sjedenje u čekaonicama idealna je prilika da se pokupi i neka viroza, jer su čekaonice carstvo virusa i bakterija. Tamo ipak sjede bolesni ljudi. Ili pak treba poslati bolesno dijete da širi virozu po školi, kao što to neki roditelji, nerijetko jer nemaju alternativu, dijete s virozom odvedu u jaslice ili vrtić. A onda do razbolijevanja cijele grupe vrlo kratak.

Dakako da bi se dalo puno raspravljati o tome kako da djeca nepotrebno ne izostaju iz škole, da imaju manje (ne)opravdanih sati, a s druge strane da se rasterete liječnici i ambulante te da roditeljima to ne bude previše komplicirano. Zvuči gotovo kao nemoguća misija.

Nemaju sva djeca isti imunitet, neki će se razboljeti već pri prvoj promjeni temperature, prvom propuhu, a neki nikada, no kad je kontrolna iz matematike, i jedne i druge nerijetko počne boljeti trbuh… I stres, ne zanemarimo, čini svoje. Nekima je stvarno tih par sati loše od stresa. Nekim osobama to ne prođe kroz cijeli život, ili barem kroz dobar dio života; uvijek ih prilikom stresne situacije ulovi trbuh, grlo, glava, na što je tko već slab. I onda ispričnice, doznake ili kako se već za koga zovu.

No, vrativši se na punu ordinaciju s početka priče i na roditelje koji će iščekivati ispričnice (naravno da će roditelj, koji najbolje poznaje svoje dijete znati kad ga treba odvesti kod doktora), pitanje je hoće li na taj način biti manje izostanaka i manje bolesti, više izostanaka i manje bolesti, manje izostanaka i više bolesti, ili više i izostanaka i bolesti.