Cervena i šos

Iako više nije "u modi" iliti aktualno bubati činjenice, odnosno podatke napamet nego treba kritički razmišljati, čemu se uči djecu od malih nogu, neki su udžbenici prešli u sasvim drugu krajnost. Udžbenik za prvi razred osnovne škole za prirodu i društvo posvećuje cijelu jednu stranicu Svetom Nikoli i veli da je "živio prije puno godina".

Ok, kada međusobno razgovaramo znamo reći da je netko živio prije sto godina u susjednoj kući, makar bilo to prije desetak godina, da nekoga nismo vidjeli sto godina, ali ipak "prije puno godina" nije definicija prigodna za jedan udžbenik. Ako se ne želi "dosađivati" djeci s godinama, stoljećima, epohama od najranije dobi, moglo se to elegantnije izvesti.

Pošto ima puno izdavača i još više knjiga, autora te raznih izdavačkih kuća, a vremena je ponekad, istina, premalo, svega i svačega se nađe u pojedinim udžbenicima.

U radnim listićima, također za prirodu i društvo, ali za nešto starije učenike, nalazimo "cervena torba, šos, hlaće, svjetlo smeđa, svjetlo zelena..."

Stara poslovica kaže da od viška glava ne boli. No, od viška slova ponekad i zaboli. "Nesporazume nikad ne riješavaj nasiljem", veli knjiga posvećena bontonu iz jedne čuvene izdavačke kuće. A slovo "i" je tu višak. Iako će se neki boriti do starosti sa svjetlom i svijetlom, jesu li divovi svijetleći ili svjetleći, a cervena je možda i simpatičan tipfeler, odakle odjednom tu šos? Zašto šos, a ne suknja? Rječnici, istina, imaju u svojoj bazi tu riječ, ali se navodi da se radi o regionalnom terminu. Zašto onda ne kotula, veštit, mutande, brageše, ako ćemo tako!

Istina je da za kreiranje jednog udžbenika treba puno vremena i da stalne promjene, reforme i sve drugo ne pomažu. Istina je i da autori ponekad imaju premalo vremena da sve to srede, jer najprije nema sredstva za tiskanje i onda odjednom sve treba na brzinu, a u procesima "racionalizacije i štednje" redaktori, lektori i korektori su uvijek prvi na udaru.

Nekada je postojalo svega nekoliko udžbenika za svaki predmet, nije bilo svih tih izdavačkih kuća, toliko promjena, reformi, godinama se iz generacije u generaciju učilo isto gradivo. Netko će reći da su zato udžbenici bili puno precizniji, jer su nastajali kroz duže vremensko razdoblje i nisu se svaki čas sastavljali novi.

Sada se od šume ne vidi stablo i od prevelike ponude nije lako doći do one najbolje. Rekli bismo "sto babica, kilavo dijete". Bilo je i slučajeva pogrešnih ilustracija, kada je umjesto grčkog teatra prikazano ono rimsko, a ima ponegdje i "nemogućih jednadžbi". A matematika tako i tako nije nikada bila laka. Naravno da je gotovo pa nemoguće realizirati knjigu, udžbenik ili bilo što drugo bez greške, no trebalo bi voditi računa o tome da udžbenici ne traju jedan dan. Bolje jedan udžbenik za svaki razred i svaki predmet, ali vrijedan, nego čitav spektar preobimnih, onih s previše pogrešaka, onih "sklepanih" preko noći, onih od 600 stranica, onih s pogrešnim crtežima.