Irelevantna birokracija

Mnogi kažu da život piše romane - neki u to i povjeruju – ali često se dogodi da je i jednu važnu riječ teško ispisati. Primjer iz pulskog Titova parka gdje se iz nekoliko pokušaja nije uspjelo točno napisati prezime uglednog revolucionara i partizana Giulia Revelantea na informativnom panou posvećenom zaslužnima iz narodnooslobodilačke borbe pokazuje pobjedu aljkavosti i nesposobnosti nad najprostijim životnim činjenicama.

Ime antifašista Revelantea na tom mjestu nije pogrešno ispisano prvi puta i nije nepoznato u Puli i Istri. Po njemu se desetljećima nazivala i tvornica cementa, ali nerelevantnim birokratima zaduženim za taj posao Revelanteovo ime posve je irelevantno. Očito ih zanima samo da se zadatak kako-tako obavi i da plaćica sjedne na vrijeme.

Činjenica da pored informativnog panoa s pogrešnim imenom stoji i Revelanteova bista na kojoj doista piše kako se zove možda djeluje utješno, no tko će znati koje je od imena pravo i relevantno u povijesti istarskog antifašizma u vremenima u kojima je crvena zvijezda postala negativni simbol neželjene prošlosti? Napokon, jesu li promiješana slova u imenu partizanske legende krajnji dokaz da živimo u vremenu kada se povijesne činjenice zamjenjuju alternativnom poviješću u kojoj pozitivne ličnosti postaju negativci te u kojima zločince trebamo gledati kao nedužne žrtve vlastite gluposti?

Ako nije važno kako se točno zove osoba koja je bila jedan od najvažnijih sudionika u istarskoj borbi za oslobođenje od fašizma, onda možda ni sama ta borba nije od značaja, reći će irelevantni povijesni revizionisti i oni koji bi da se ta pobjeda nije ni dogodila. Ipak, teško je povjerovati da u ispisivanju imena Giulia Revelantea ima neke zavjere i zle namjere. Prije bi se moglo reći kako su "majstori" posao obavili pogrešno te da su nadležni birokrati propustili primijetiti grešku. Doduše dva puta, jer se informativni pano u Titovom parku već dva puta mijenjao. Zbog pogrešnog imena, na popravak će i treći puta, a sve na trošak građana Pule i poreznih obveznika.

Priča o Revelanteu i njegovom spomen-obilježju zapravo je pravljenje spomenika ljudskom nemaru i birokratskoj nesposobnosti da obavi i najednostavniji povjereni zadatak. U nekom budućem imaginariju birokratskih gluposti – kojeg bi svakako trebalo napraviti barem u prostranstvima interneta – trebale bi se izložiti sve tri oglasne ploče iz Pule. S Revelanteom i "Relevanteom" te s drugim pogreškama kojima su informirale javnost o zaslužnim pripadnicima NOB-a u Istri. Uz to bi svakako trebalo stajati točno ime i prezime osobe odgovorne za opisanu grešku, jer je očito da na spomen- obilježje uoči postavljanja nije bačen ni pogled kako bi se ustanovilo je li sve u redu.

Relevatno bi bilo da doznamo tko se u slučaju Giulia Revelantea ponio irelevatno.