Hrvatska prvi put nema vođu oporbe

Ilustracija

U sjenci velikog europskog rata u Ukrajini, domaća politika sve je više pokrivena tamom javne nezainteresiranosti i dosade koju sama po sebi proizvodi. Ipak, posljednja istraživanja javnog mnijenja, poput Crodemoskopa ili HRrejtinga ukazala su na jednu veliku prazninu, a to je da Hrvatska po prvi put u svojoj parlamentarnoj historiji, započetoj 1990. godine, nema vođu oporbe. Jednostavno, nema lidera opozicije koji može reći da ima popularnost odmah iza predsjednika Vlade i potkrijepiti rukama koje za njega glasaju u Hrvatskom saboru.

Predsjednik SDP-a Peđa Grbin to ne može biti, jer iako kaska desetak posto iza HDZ-a i Andreja Plenkovića, što njegovu stranku stavlja na drugo mjesto popularnosti, u parlamentu nije drugi po broju zastupnika. Nakon raskola, prestigla ga je udruga Socijaldemokrati koju trenutačno vodi Davorko Vidović, ali njih pak nema u istraživanjima jer su nisu još postali stranka. Na trećem mjestu je Tomislav Tomašević, no i on je tek potencijalni lider oporbe. Možemo! ima manji rejting od SDP-a, zeleno-lijeva koalicija ima manje zastupnika, no Tomašević je jedina ljevica na vlasti u Hrvatskoj. Vodi Zagreb, grad s golemim financijama i ima golemu političku moć. Ima potencijal za lidera oporbe, ali birači očito žele prvo vidjeti konkretnije rezultate.

S desne strane, iznad izbornog praga su Most Bože Petrova i Domovinski pokret Ivana Penave. Ali, njihov rejting od deset posto (Most) i šest posto (DP) ne nudi liderstvo, posebno ne uz HDZ koji zna zaigrati domoljubne melodije kad se sakupljaju glasovi. A i teško je povjerovati da bi, primjerice, Petrov, čiji su ministri izletili iz dvije vlade i koji je osobno potpisom kod javnog bilježnika zavarao birače, bio lider ičega.

Dakle, na pitanje tko je vođa oporbe, nudi se odgovor – nitko. Po prvi puta. U vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana to je bio šef SDP-a Ivica Račan, koji je kasnije postao premijer. Potom je to bio Ivo Sanader – i on je postao premijer, baš kao i poslije njega Zoran Milanović. Tomislav Karamarko nije – zbog ucjena iz Mosta to je bio na godinu dana Tim Orešković, jedan od najčudnijih likova u hrvatskoj politici.

Posljednji lider oporbe bio je Davor Bernardić. Imao je i rejting i zastupnike, ali i Peđu Grbina koji ga je sklonio s trona uz vjerojatnu pomoć Zorana Milanovića. I što je ostalo? Na političkoj sceni danas nema političara s pozadinom u parlamentu i na rejting semaforu koji može odgovoriti premijeru Plenkoviću. Doduše, to čini sam državni poglavar Zoran Milanović koji nije nikakav šef oporbe i čija je zadaća pokazati da koristi svoje malene ustavne ovlasti ukazujući pri tome na besmislice što ih čine pojedini ministri.

Vrijeme velikih lidera u Hrvatskoj je prošlo – od Tuđmana i Račana, do Vlade Gotovca, Dražena Budiše, Savke Dabčević-Kučar, Mike Tripala, Josipa Pankretića, Drage Stipca, pa i Nina Jakovčića. Oni koji su još pri snazi, radije kopaju luk ili pišu memoare. Ipak, politika mora imati dva pola, dobru vlast i jaku oporbu. Vidite li tako nešto?