Hrvatska nije zemlja za starce

Ilustracija

Svakodnevna poskupljenja - te još više najava znatno viših cijena energenata - u očaj bacaju brojne građane i poduzetnike koji uredno rade i zarađuju svoju plaću. U još lošijoj poziciji su umirovljenici, oni koji su svoje odradili i danas bi posve opravdano trebali uživati u plodovima svoga rada. A bez obzira koliko radili - ti su plodovi iznimno mršavi i mnogima omogućuju tek život ispod granice ljudskog dostojanstva.

Po podacima Hrvatske stranke umirovljenika, prosječna mirovina u Hrvatskoj, koja nije, da parafraziramo naslov, "zemlja za starce", je samo 2.646 kuna. Doduše, s usklađivanjem od 1. siječnja, koje će se isplatiti u ožujku, iznositi će 54 kune mjesečno više u prosjeku.

Od ukupnog broja hrvatskih umirovljenika, njih 587 tisuća prima, tvrdi saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović, manje od 2.300 kuna svakog mjeseca, pa će im i povišica biti manja. Do dvadeset kuna, sa čime sigurno neće podignuti osobni standard.

U Banskim dvorima, očekivano, kažu da država više novca nema i da mirovine ne mogu biti veće. Povećat će se broj građana, među njima i umirovljenika, koji će dobiti vaučere za struju i plin, smanjit će se PDV na energente, ali opći udar inflacije, priznaje i ministar financija Zdravko Marić, neće se moći izbjeći. Koliko će iznositi i dodatni udar eurizacije, kada hrana i potrepštine poskupe pri zaokruživanju cijena, tek ćemo vidjeti.

Nema nikakve dvojbe kako će realni pad mirovina iznova postati politička tema o kojoj će se govoriti i koja će nekim političkim strankama, prvenstveno vladajućima, sniziti birački rejting. Obnovit će se i rasprave o braniteljskim mirovinama koje su više od prosječnih, desničari će prozivati zbog ionako sve manjeg broja partizanskih penzija, dok je ljevica neprekidna u prigovorima na mirovine koje primaju pripadnici "domovinske vojske" u Drugom svjetskom ratu - u koju se ubrajaju i domobrani i ustaše.

Ukratko, kada nema novca, raste društvena podijeljenost, netrpeljivost i radikalizam. Od umirovljenika, doduše, ne možemo očekivati žestoke prosvjede, ali mediji su proteklih dana izvijestili kako ima i onih koji bi jaja radije bacili na vlast, nego u vlastiti želudac.

Hrvatska je socijalna država samo na papiru, i to po tekstu vlastitog Ustava. Praksa je odavno otišla krivo - od prevelikog slanja ljudi u mirovinu u pljački i privatizaciji devedesetih godina, do investiranja u ceste, zgrade i političare, umjesto u obične, mlade i stare ljude. Napokon, ako se može podići kredit za Rafale, zašto se ne može za punjenje mirovinskog fonda?