KOMENTAR IVORA BALENA
Hrvatska Matee Dominiković i Hrvatska primitivca sa psom
Ivor Balen
Možda nije jasno pod čijim je utjecajem bio 22-godišnji mladić iz Kutine kada je pucao na Markovom trgu i ranio policajca, ali je prilično bjelodano gdje se "školovao" momak sa psom koji je upao u snimanje intervjua N1 televizije i vrijeđao novinarku Mateu Dominiković, kamermana i epidemiologinju Alemku Markotić. Taj primitivac garant je ispekao zanat, ili barem njegov dio, na društvenim mrežama na kojima atmosfera iz dana u dan postaje sve luđa. Ako netko još uvijek ima želudac otići na Facebook, savršeno mu je jasno da tvrdnje kako netko namjerno širi laži u vezi koronavirusa potječu upravo s te društvene mreže, kao i s najopskurnijih portala koje čitaju oni s kvocijentom inteligencije na razini broja cipele, i to dječje. A upravo je to bila "argumentacija" za kojom je posegao primitivac sa psom - vi širite laži pa ja imam puno pravo vrijeđati vas.
Od kad su mladi pobjegli glavom bez obzira na Instagram, a oni još mlađi za fejs vjerojatno nisu ni čuli, Facebook je u Hrvatskoj postao nešto poput klinike za liječenje frustracija. Sve stariji prosječan korisnik odlazi tamo da bi izlio dnevnu dozu gorčine koju je nakupio u ovom svijetu koji je namješten i organiziran, uvjeren je, točno tako da on bude siromašan i jadan. Neke bogate elite, siguran je, negdje iza sedam brda kupaju se u zlatnim kadama, dijele pare, stvaraju viruse i šire laži putem medija.
Stoga sve stariji prosječan korisnik smatra da jedino on i njemu sličn Facebook ratnici znaju pravu istinu i imaju puno pravo vrijeđati te iste elite koje šire laži. Njegovo fejsanje počne nekom mlakom raspravicom, a završava psovanjem u komentarima, čisto da se olakša duša. Meta nije bitna, a najlakše i najizloženije su političari, mediji i, po novom, svi oni koji upravljaju krizom oko koronavirusa. Pa još ako ima sreće da naleti na snimanje intervjua s jednom od vodećih korona osoba u državi, šteta je ne iskoristiti priliku za malo vrijeđanja.
Naravno, nije svaka kritika upućena epidemiolozima i ostalima koji ravnaju ovom krizom pogrešna. Dapače, stotine je tu nedoumica koje treba propitkivati, počevši od mjera koje se donose i vrlo izravno utječu na naše živote, pa sve do porijekla virusa oko kojeg su se formirale teorije zavjere koje ponekad zvuče i prilično logično. O svemu tome treba razgovarati i raspravljati, ali civilizirano i s argumentima, i obavezno bez dobermana u rukama.
Problem Facebooka je upravo u tome da, onako najkraće rečeno, svatko lupa k’o Maksim po diviziji. Ne postoji kriterij koji bi razlučio istinu od poluistine, a poluistinu od laži. U takvim okolnostima pametni i mudri uglavnom se povlače, a ostaju oni kojima istina zapravo i nije cilj. Glavni cilj im je, ponovimo još jednom, da utaže svoju dnevnu potrebu za verbalnim obračunima i vode ideološke bitke kojima će opravdati vlastito postojanje. Umjesto da lupaju u vreću za boks, oni lupaju u onu bijelu traku namijenjenu za Facebook komentare. Kad čovjek dovoljno dugo konzumira tu drogu zvanu mrežno samozavaravanje, s elementima samozadovoljavanja, pretvori se u osobu kojoj nije problem napraviti ono što je u srijedu navečer napravio primitivac sa psom.
Zanimljivo je pritom da je napao potpuno pogrešnu metu, televiziju koja je vjerojatno nešto najbolje što se medijskom svijetu na Balkanu dogodilo proteklih nekoliko desetljeća. Ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji, N1 je u kratkom roku postao poznat po slobodnom i profesionalnom novinarstvu, a u Srbiji je, na primjer, ostao praktički jedina prava oporba Aleksandru Vučiću. Novinarka Matea Dominiković odličan je ambasador takve televizije. Postala je poznata kad se na nju zbog nezgodnih pitanja obrušio Milan Bandić, a zapamćena je i po izvještavanju odmah nakon zagrebačkog potresa, kada je bez šminke i u kućnoj odjeći donosila prve vijesti s porušenih ulica. Pomniji pratitelji zapamtili su je i po izravnim i kritički intoniranim pitanjima članovima nacionalnog stožera u vrijeme svakodnevnih pressica, ali i po nizu zanimljivih intervjua na temu korone svih ovih mjeseci.
Drugim riječima, i novinarka i televizija otprilike su na tragu onoga što bi primitivca sa psom valjda trebalo zadovoljiti. No Facebook ratnici to ne znaju i ne žele znati jer sama činjenica da postoje pošteni novinari i mediji u startu ruši savršenu sliku alibi svijeta koju su si stvorili. A pošteni novinari i mediji ne samo da postoje, nego su i debela većina.
Ako ništa drugo, ovaj neugodni slučaj iz zagrebačke večeri podsjetio nas je da su hrvatske podjele na ljevicu i desnicu, partizane i ustaše, Zagreb i more ili istok i zapad zapravo vrlo nebitne. Jedina prava podjela je na ljude dobre volje i ljude loše volje, ljude dobrih namjera i ljude loših namjera, ljude koji se svako jutro dižu iz kreveta s ciljem da pokušaju napraviti makar promil za razvoj ovog društva, i ljude koji se svako jutro dižu još bjesniji nego jutro prije, s jedinim ciljem da udovolje sami sebi. Imamo Hrvatsku Matee Dominiković, i Hrvatsku primitivca sa psom.
Nakon napada na Markovom trgu premijer Andrej Plenković zavapio je zbog radikalizacije zemlje, što je bio manevar za obračun s najvećim političkim suparnicima s krajnje i radikalne desnice. Oni jesu problem, i to velik, ali čini se da je fejsbukizacija zemlje još mnogo veći. I to nije samo hrvatski problem, dapače, kod nas je tek u začetku. U Americi je taj fenomen na vlast doveo Donalda Trumpa jer je radikalna manjina postala većina.
Virus se širi, i mnogo je gori od korone…
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
