PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Hrvatska i Slovenija za vijeke vjekova
Sočno u sebi opsujem susjede jer ne žele izgraditi autocestu do granice. Time, razmišljam, gnjave i sebe, i nas, i turiste koji hrle na Jadran. Ali ne mogu prihvatiti tezu da su Hrvati potezali Slovence za rukav, a da su ovi hladno odbijali. Ali ni suprotnu, da su to isto činili Slovenci. Zato i smatram da se radi o dvije isfrustrirane državice, koje misle da će u istim vilajetima, s istim granicama živjeti za vijeke vjekova, pa i onda kada se već svi Zemljani budu intimno družili s vrstama iz drugih svemirskih vukojebina
Već više od 15 godina se radi na tome da se Hrvatska i Slovenija razdvoje i mislim da je to konačno uspjelo, izjavio mi je 2009. poznati slovenski novinar Ervin Hladnik Mliharčič kad sam u Ljubljani radio reportažu o inicijativi da se u Sloveniji raspiše referendum o ulasku Hrvatske u NATO savez. Naime, Mliharčiča je začudilo kad je automobilom krenuo iz Slovenije do Afganistana i shvatio da na tom putu autoceste nema jedino na granici Hrvatske i Slovenije te u Kurdistanu.
- Mislim da nema smisla pitati se što je problem, je li to Piranski zaljev, Sveta Gera, izlaz na otvoreno more, zemljopisne karte iz 1945. ili one iz 13. stoljeća, jer to nisu veliki problemi. Naime, sve je to bilo rješivo da su Slovenija i Hrvatska imale barem malo želje i diplomatske zrelosti da se ti problemi, dok su bili mali, riješe. Sada kada ne postoji dijalog između dviju država, ne može se ni očekivati nikakvo rješenje. Problem se mogao riješiti jedino dok su za njega znali samo u stručnim krugovima i političkim kabinetima. Kad su ti de facto mali politički konflikti došli u javnost, oni su dobili svoj život. O tome se, umjesto u diplomatskim krugovima, počelo raspravljati na televiziji, u novinama, s čime je pitanje dobilo na velikoj važnosti, zbog čega sada ništa nije rješivo. Čak mislim da se ovdje ne radi o gluposti ili zločestoći politike i političara, nego je problem što su dopustili da mehanizam rješavanja problema bude javnost, koja svaku grešku multiplicira u nacionalnu katastrofu, kazao je Mliharčič.
Nema pomaka
Njegova je izjava, nažalost, aktualna i danas. Nema nikakvog pomaka u hrvatsko-slovenskim odnosima, koji zapravo ni ne postoje. Dvije isfrustrirane državice i dalje se gledaju preko nišana, ne znajući zašto to čine. Je li Piranski zaljev ili Savudrijska vala, je li Sveta Gera s ove ili one strane granice… Pitanja se stalno množe. Autocesta, u novije vrijeme teran… A rješenja nigdje. Već 30 godina - nula, ni milimetar pomaka, ni jedan jedini dokument koji je potpisan i realiziran, a kojim se s poduže liste uklanja barem jedan problem između dviju država.
I ne može samo Slovenija biti kriva za takvo stanje stvari, iako je, naravno, i ona zaslužna. Zaista zvuči loše kad pogledam stvari iz hrvatske perspektive. Sočno u sebi opsujem susjede jer ne žele izgraditi autocestu do granice. Time, razmišljam, gnjave i sebe, i nas, i turiste koji hrle na Jadran. Zapitam se kako stanovnici Kopra ne prosviraju na živce zbog ljetnog krkljanca, kada se kolone automobila od granice znaju protezati sve do njihovog grada. Ne, ljudi u Kopru sve to stoički podnose samo da bi zajebali Hrvate. Mo'š si misliti.
Stvar dogovora
Valjalo bi tu ipak vidjeti kakvu je (ako je uopće) komunikaciju Hrvatska dosad vodila sa Slovenijom, je li joj dobrosusjedski napomenula kuda će ići autoput, gdje će završiti, možda se posavjetovati odgovara li drugoj strani trasa na koju bi se sutra trebala spojiti. Sve je stvar razgovara i dogovora.
Ne mogu prihvatiti tezu da su Hrvati potezali Slovence za rukav, molili ih za razgovor, a da su ovi hladno odbijali susresti se na nečijoj ili ničijoj zemlji, s ove ili one strane žice. Ali ni suprotnu, da su to isto činili Slovenci. Zato i smatram da se radi o dvije isfrustrirane državice, koje misle da će u istim vilajetima, s istim granicama živjeti za vijeke vjekova, pa i onda kada se već svi Zemljani budu intimno družili s vrstama iz drugih svemirskih vukojebina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
