Hoće li Švedska postati Turska?

Ilustracija

Najaktualnija riječ proteklih tjedana u medijima, i domaćim i inozemnim, svakako je – blokada. Blokira se – ili zapriječava – sve i svakoga. U domaćoj politici blokiraju se politike predsjednika i premijera, u regiji odnosi među postjugoslavenskim državama i unutar njih, dok su na globalnoj pozornici najviše blokada zaradili Rusi. Blokira se i u NATO savezu, trgovini, kretanju ljudi i svemu što se blokirati može.

Na hrvatskoj-europskoj sceni najzvučnije je odjeknula blokada prijema Finske i Švedske u NATO savez, koju želi podignuti državni poglavar, ali mu se protivi predsjednik Vlade. Trenutno su oni blokirali jedan drugog u sukreiranju vanjske politike, što im je jedna od rijetkih zajedničkih ustavnih ovlasti i prilika da se blokiraju. Ta se blokada događa zbog izbornog zakona u BiH gdje bošnjačka politika blokira promjenu izbornog zakona, iako je postojeći na štetu hrvatskog naroda koji je tamo konstitucionalan i ima pravo birati vlastitog predstavnika.

Unutar EU-a mogla bi uslijediti i slovenska blokada ulaska Hrvatske u schengenski prostor zbog neprovođenja arbitraže, ali pitanje je hoće li nova vlada u Ljubljani to uspjeti napraviti. Hrvatska je sakupila značajne saveznike i sve bi se moglo dovršiti još do kraja francuskog predsjedanja Unijom. Na području regije, sve su glasniji zahtjevi da Hrvatska zablokira pregovore o članstvu Srbije u EU-u zbog nekoliko razloga, a posljednji su optužnice srbijanskog tužiteljstva protiv pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Ipak, jedina blokada koja je uzburkala svjetsku javnost je ona iz Ankare iz koje je turski predsjednik Tayyip Recep Erdogan otvoreno blokirao put Švedske i Finske u NATO savez. Turska, koja je u NATO-u već sedamdeset godina, ne želi te dvije države u vojnom savezu jer one ugošćuju YPK i PKK – kurdske političke organizacije koje Turci smatraju terorističkim. Poznato je da se PKK bori za državu Kurdistan – koja bi uzela dio Turske – i teško će se postići dogovor sa Švedskom i Finskom koje kurdske političare, u znak poštovanja demokracije te ljudskih i nacionalnih prava, posve legitimno nastanjuju u svojim zemljama. To nije jedini uzrok blokade, radi se i o izvozu oružja, ali istjerivanje kurdskih organizacija iz Švedske značilo bi da je ta zemlja, posve očito, napustila sve principe kojima se vodila u vanjskoj politici proteklih godina.

Pristane li Švedska (a s njom i Finska) da "postanu Turska", odnosno da im Erdogan određuje tko su dobri i loši momci, pokazat će kako i najtvrđi politički principi pucaju pod osovinama nužde i sile. Turska, napokon, zna kako se to radi; još je davno zablokirala Cipar da uđe u NATO. Hrvatska igrica oko izmjena izbornog zakona u BiH i NATO pakta prema tome izgleda kao mizerija oko kojeg se ni sam državni vrh u Zagrebu ne može dogovoriti.