Hoće li lažni Bandić postati Senf?

Ilustracija

Politikanska želja za uspjehom nevjerojatna je činjenica. Na hrvatskoj političkoj sceni gledamo je već godinama, stariji čitatelji sjetit će se da je i u jednopartijskom samoupravljanju bilo kojekakvih čudaka s vizijom, ekscentrika i egomanijaka koji su, poštujući pravila režima, iznosili svoje mišljenje iako ih nitko za njih nije ni pitao.

Ipak, posljednji primjerak politikanta koji se zaigrao u svojoj naizgled dječjoj naivnosti očito je Dario Juričan aka Milan Bandić, filmski redatelj koji bi nakon dokumentaraca o vlastitoj familiji i Ivici Todoriću te Miroslavu Kutli želio postati i režiser u hrvatskom političkom teatru. To je, svakako, legitimna djelatnost, ljudi se bave i većim besmislicama, ali kod Juričana je upornost da iritira javnost svojim provalama svakako prešla granicu dobrog ukusa, da se o razumu i ne raspravlja.

Juričan je, što svi znamo iako nas ne zanima, poželio promijeniti ime u Milan Bandić za još za života pokojnog zagrebačkog gradonačelnika, no nije uspio. Sada je, izgleda, uspio – može biti Milan Bandić – ali teško da želi biti pokojnik. Želi biti aktivist, pa dogovora konspirativne sastanke suradnicima postojećeg gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, proziva razne dionike političkog života i nastavlja svoje mrtvačko kazalište na ionako ne odviše zanimljivoj političkoj pozornici.

Filmski redatelj Dario Juričan kao čovjek s imenom političara kojeg nema počinio je samoubojstvo vlastitog političko-propagandnog projekta i kontrabandićevske ofanzive koju su mediji snažno razglasili dok je originalni Bandić bio živ i živahan. Danas bi Juričan, možda, mogao biti Tomislav Tomašević i tražiti promjenu imena u svojeg sadašnjeg gradonačelnika i nastaviti s kritikom vlasti tamo gdje je stao jer se pokazalo kako Možemo! ipak ne može. Ako već ne želi biti Tomašević, mogao bi inzistirati da ga nazivaju Senf, što je gradonačelnikov nadimak kojeg su objavili mediji.

Ali, teško će Juričan/Bandić postati Senfom jer je riječ o političkoj družini koja se razumije. Juričan danas neće dijeliti janjetinu ispred Zagrebačkog holdinga što je činio u Bandićevo vrijeme jer je sudjelovao, kaže neformalno i skoro slučajno, u pregovorima o kadroviranju u istom holdingu.

Zašto je to sve važno i u Zagrebu i na nacionalnoj razini? Iz jednostavnog razloga – treba upozoravati na prave Juričane i lažne Bandiće kojih je na svakom koraku. Na one koji su izbora jedno, a poslije izbore drugo. Koji su politikanti, a ne aktivisti ili političari i članovi političkih stranaka. Koji su fenomen političkog fake newsa i ljubitelji kamera, ovce što žele biti vukovi ali ostaju ovce.

Pa ih treba odrati za izradu medijskog ruha kojeg toliko vole.