Piše Chiara BILIĆ
Herculanea će tek plakati za Cvekom
Čini se da će gradsko trgovačko društvo Herculanea tek plakati za Cvekom. Ali ne Robertom Cvekom, zamjenikom pulskog gradonačelnika Borisa Miletića, nego Radovanom, nekadašnjim direktorom tog poduzeća. Pula grca u smeću, a nešto je trulo u toj tvrtki za obavljanje komunalnih djelatnosti.
Dok pulske ulice već mjesecima nalikuju napuljskim, rukovoditelj odjela za čistoću Herculanee Rudolf Grum odlazi iz firme. Nema ga već šest mjeseci. Otišao je, kažu iz Herculanee, u zasluženu mirovinu. Kao da bi netko osporavao njegove zasluge, pa je potrebno dodatno naglasiti da je čovjek svoju penziju zaradio poštenim radom. Grum ju je možda i preplatio. Uostalom, zanat je izučio baš za vrijeme Radovana Cveka, znao je svoj posao, dobro ga je obavljao, a prije pola godine je ipak pobjegao glavom bez obzira. Smeće je naposljetku i njemu došlo do grla. Svjestan je Grum da je Pula u bezizlaznoj situaciji, stanje je apokaliptično, kaosu se ne nazire kraj. Javna je tajna da mu na pameti nije bila nikakva mirovina. Bio je vjerojatno umoran, na izmaku snaga, pod konstantnim stresom. Postupio je razumno, dao je petama vjetra, spasio vlastitu kožu. Više nije mogao sudjelovati u stihijskoj paradi nesuvislosti pod direktorskom palicom Igora Starog. Čak se ni IDS-ovcu bliskom gradonačelniku Borisu Miletiću Saši Piuttiju iz odjela za hortikulturu više ne da prljati ruke. A on je, povrh svega, osoba koja je u Herculanei zaposlena unatoč protivljenju sindikata, u vrijeme kad se firma borila s gubicima. Kad i takva osoba napusti sigurno radno mjesto, nije potrebno razumijevanje neke više matematike da bi se zaključilo da je poduzeće u kolapsu, bez vizije, plana i rješenja.
Gnjevni građani, u međuvremenu, unatoč selektivnom modelu odlaganja otpada u spremnike, plaćaju trostruko veće račune za odvoz smeća, a nesnosni smrad i dalje im se širi pod nosovima. Oni su ti koji skupocjeno plaćaju posljedice novog sustava za gospodarenje otpadom i kolosalno promašenu, netransparentnu investiciju Kaštijun. Županijski centar za gospodarenje otpadom prvoklasna je muljaža. Toliko je sada svima jasno. Prvotni iznos od četiri milijuna eura kojima je županija trebala sufinancirati njegovu izgradnju, sada se popeo na vrtoglavih devet. A plaćanje su, izuzev Umaga, Višnjana i Medulina, preuzele jedinice lokalne samouprave. Apsurd doseže vrhunac kad napomenemo da gradovi i općine već uplaćuju novac, a zauzvrat još uvijek u Kaštijunu nisu dobile vlasnički udio. Pitanje je, ali možda za neku drugu raspravu, što uopće plaćaju. U odnosu na početnu studiju opravdanosti, trošak zbrinjavanja tone otpada sada iznosi tristo posto više, s tendencijom daljnjeg rasta, s obzirom na to da Kaštijun i dalje nije riješio zbrinjavanje SRF otpada. To nas vraća na žrtve, građane i njihove trostruko veće račune. Puležani su, umjesto kvalitetne pripreme i edukacije, dobili pljusku po džepu, krade ih se svirepo, ali profinjeno, štoviše, legalno. Uzgred, tek sada, godinu dana od primjene novog cjenika, postavljaju se novi podzemni kontejneri, dok dijelovi grada još uvijek nemaju mogućnost odlaganja selektivnog prikupljenog otpada.
A Cvek, Radovan, ne Robert, protivio se ovakvom sustavu gospodarenja otpadom. I očito s razlogom. U njegovo vrijeme Pula je bila cakum pakum, čovjek je očito imao soli u glavi, razumio je sustav, odluke je donosio sukladno stanju na terenu. Međutim, džabe se sada osvrtati na njegove riječi. Jer Cvek je još tada govorio da je ovaj sustav zastario, da Kaštijun neće nikome donijeti ništa dobroga, investicija će biti preskupa, a neće funkcionirati, reciklaža je passe, otpad se mora paliti. Bio je očigledno previše ispred svog vremena. Razmišljao je o Hrvatskoj s dvije spalionice. Jednoj smještenoj u Slavoniji, jednoj u zaleđu Dalmacije. Igor Stari s druge strane, izgleda, ne promišlja ni o čemu, osim možda o konzerviranju fotelje u tom poduzeću. Nije to dobro. Direktor koji je 2007. došao kao politički podoban ili nije sklon sukobljavanju s višom instancom u stranci jer si čuva i više nego pristojno plaćen posao ili ga nije briga što grad izgleda kao veliki besplatni švedski stol za galebove. Neka presude Puležani. Jer više nema natrag.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
