Groznica može početi!

Blagdani su pred vratima, ustvari već su naveliko počeli, svake godine počinju sve ranije i ranije, blagdanska i šoping groznica i ludilo krenuli su još krajem studenog, kada je u Puli počeo program "Prosinac u gradu".

"Jingle Bells" i Santa Claus" dopiru sa svih strana, blagdanski programi, koncerti i fešte svugdje su oko nas. I kako je počelo to takozvano blagdansko ozračje - za neke prekrasno, za druge nepotrebno, počela je i šoping histerija koja iz dana u dan sve više i više raste i kulminirat će u zadnjim satima zadnjeg radnog dana prodavaonica, kada će odjednom svima trebati sve potrebno i (ne)potrebno, kada će trebati kupiti još samo ovaj poklon za susjedu, punicu, kolegicu, još samo ovo, samo još tu jednu jedinu sitnicu. I potrošit će se puno.

Puno više nego što se zarađuje, a omiljeni kućanski posao bit će peglanje - kartica. Do krajnjih granica, do zadnje lipe, potrošiti svaku kunicu, jer ako se ne potroši za blagdane, kada će se trošiti, blagdani su samo jednom godišnje, i trebaju biti blještavi, sjajni. Pa zato i ima toliko akcija, prodaja, pa crni petak je u biti uvod u blagdane, neposredno prije blagdana najveći istarski grad dobiva još jedan šoping centar, odnosno dio centra, svi uvjeti za potrošnju su prikladni, spremni, treba samo vidjeti što je stvarno potrebno, može li se skromnije, intimnije, bolje i prigodnije.

Bit blagdana je druženje, obitelj, prave vrijednosti, neovisno o tome bili vjernici ili ne. Prave vrijednosti, one iz prošlih vremena, temeljne ljudske vrijednosti. Kako je u biti krenula ta velika potrošnja, ta šoping manija? Iz sve veće želje da se kopira zapad, da se kopiraju trendovi potrošnje svega i svačega, druženja i kreiranja što više i više blagdana - naravno što više konzumerističkih i konzumističkih to bolje. Pretjerivanje nije darivanje.

Mnogima blagdani predstavljaju onaj trenutak kada su kao pušteni s lanca, kada žele napraviti sve ono što im inače nije dozvoljeno, a to se prije svega manifestira u kupovini. U redu, blagdani su, treba proslaviti dostojno, pojesti bolji ručak, večeru, obilježiti nekako, ali ipak, malo je pretjerano živjeti u tom periodu, samo forme radi, iznad mogućnosti, kada je bit blagdana nešto posve drugo i različito od toga. Pravi blagdanski duh više ne postoji u onoj mjeri kao nekada, sve se gleda kroz prizmu potrošnje, kroz brojke, gdje pravi osjećaji više nisu važni.

Veseli trgovci, veseli kupci - do trenutka dolaska naplate s kartica, a sutra je tako i tako novi dan, ustvari nova godina.