Građanskim inicijativama treba podrška, ali i odgovornost

Svaku građansku inicijativu valja pozdraviti pa tako i ovu oko Žuće, kao glasa savjesnih građana koji vrište, kako sami kažu, na goruće probleme. Ako je cilj inicijative častan i plemenit te ako je u njenom fokusu rada interes javnosti, ona je poželjna i treba je podržati. U društvima koja su demokratski i višestranački deficitarna, inicijative mogu biti zadnja linija obrane životnog prostora. One ne uzmiču pred opasnim paktiranjem beskrupulozne politike i sumnjivog kapitala kojem je jedini interes profit. Suprotstavljaju im se. No i sređena društva imaju probleme u svom dvorištu. Primjerice, često pate s jedne strane od bolesti prekomjerne izgrađenosti, a s druge komunalne zapuštenosti nekog područja. Pate i od kancerogene zloupotrebe povjerenja i korupcije koje razaraju samu društvenu srž. I zato treba djelovati – res, non verba.

Smisao inicijativa građana je, dakle, podizanje svijesti o nekoj situaciji ili problemu, informiranje javnosti i određeni oblik pritiska na vlast. Kad zakažu oni u čijim su rukama legalne poluge moći i kad institucije sistema ne obave svoju društvenu i političku ulogu, građanske inicijative kompenziraju izostanak njihovih reakcija. Ali samo do određene mjere. Vlast ne može pripasti ni inicijativama ni ulici. Njeni formalni nositelji su političari koji moraju proaktivno djelovati i biti spremni na kritiku građanskih inicijativa. Imaju privilegiju upravljati političkim procesima o kojima ovisi život zajednice koja im je u parlamentarnoj demokraciji koju konzumiramo poklonila povjerenje. Ono pak nije vječno, bezuvjetno i dar s neba. Treba ga zavrijediti. I tu Žućo kao informator javnosti i animator politike dolazi do punog izražaja. Smisao inicijativa poput ove je vjerodostojno bavljenje problemima što mora isključivati bilo koji oblik strančarenja i jeftinog politiziranja. Inače građanske inicijative gube smisao. One se bave politikom, ali su nepolitične. Često, međutim, upadaju u zamku pretjeranog aktivizma, subjektivnosti te intenzivnih emocija pred kojima će razum i činjenice pokleknuti. Iz te zamke proizlazi još jedna: obzirom da imaju golemu društvenu snagu nikako ne smiju postati kočničari razvoja.

Ne smiju biti a priori protiv izgradnje, novih radnih mjesta i stavljanja prostora u funkciju prihvatljivog razvoja. Društvo i investicije voze na paralelnom kolosijeku suradnje. Stvar je samo u postizanju balansa. Unatoč svemu tome i njihovoj nesavršenosti, građanskim inicijativama treba dati šansu da artikuliraju svoja mišljenja, a politika u Istri ih može podnijeti i mora tolerirati. To je abeceda demokracije.