Gdje su sada udruge koje inače ne prestaju govoriti o solidarnosti, ljubavi i dobrostivosti?

Ivor Balen

Potres u Petrinji i okolici još je jednom pokazao kojim udrugama i skupinama građana u Hrvatskoj je doista stalo do solidarnosti i pomoći, a koje se brinu samo o sebi i svojim interesima. Jer kad trese (ovaj put doslovno), maske padaju i jasno se vidi tko odnosno što stoji ispod njih.

U danima nakon potresa postalo je jasno da su u pomoć prvi pritekli članovi navijačkih skupina, pojedinci i neformalne grupe koji su inicirali prikupljanje pomoći, slanje kamp kućica, nudili smještaj ili otišli na poprište potresa s ciljem da pomognu na bilo koji način. Od udruga koje inače ne mrdaju iz javnog prostora a usta su im puna solidarnosti, ljubavi i dobrostivosti - ni traga ni glasa. Gdje su sada famozne B.a.b.e., Kuća ljudskih prava, Centar za mirovne studije, Gong, raznorazni ekolozi, udruge antifašista, sindikati, udruge branitelja, U ime obitelji, Vigilare, Crkva...? Neki su samo okačili na svoje internetske stranice i Facebok profile poziv u pomoć i upute gdje uplatiti novac, a neki ni to. Koliko je poznato, nitko od spomenutih nije se ozbiljno organizirao na pomoći stradalima u potresu. I s lijevog i s desnog spektra stiže uglavnom muk od pojedinaca i udruga koje se inače ne može zaustaviti da govore.

Stoga je sasvim jasno da je tim udrugama, odnosno njihovim vodstvima, stalo manje-više isključivo do vlastitih interesa. Ono što njih doista zanima je širenje ideološko-političkih agendi i skretanje proračunskih sredstava prema sebi. Modus operandi im je uvijek isti - korištenje javnog prostora za vršenje pritiska na vlast da udovolji njihovim zahtjevima, iza kojih se nerijetko nalazi neka financijska dobrobit, odnosno, da pojednostavimo - novac. A u pomaganju stradalima u potresu novca nema, može se samo biti u minusu.

Naravno, nitko ne sili spomenute udruge da šalju članove u Petrinju i pune kombije potrepštinama. Simptomatično je međutim da oni koji su vrlo brzi kad se treba popeti u studio ili prosvjedovati na nekom trgu promovirajući svoje interese, nisu baš brzi kada treba pružiti konkretnu pomoć drugima.

Srećom, u Hrvatskoj postoje i ostali, oni koji u javnosti rijetko govore (navijačke skupine) ili su pak potpuno anonimni. Jedan od takvih, vlasnik vučne službe iz Poreča, pokrenuo je prijevoz kamp kućica u područja pogođena potresom i jučer ih je tamo odvezeno čak 60. Uz donacije hrane i higijenskih potrepština, to se pokazalo kao najbolji oblik pomoći.

Već za koji dan potres će postati stara vijest, a Hrvatska se vratiti u normalu. To znači da će navijači navijati, vlasnici vučnih službi vući pokvarene automobile, a glavešine brojnih udruga kao pokvareni film ponavljati priče o solidarnosti, ljubavi i dobrostivosti.

I tako sve do iduće katastrofe…