Gdje su nestale greenfield investicije?

Istra, hrvatska turistička perjanica, prošle se godine suočila s deset postotnim padom transakcija u poslovanju nekretninama. Ni ovogodišnji pokazatelji nisu obećavajući. Možda nema pada, ali ima stagnacije jer niti je bolje niti je lošije nego je to bilo lani. Za usporavanje tržišta nekretnina više je razloga, tvrde poznavatelji prilika i otvaraju pitanje manjka povjerenja za ulaganje u Hrvatsku, a time i u Istru ili pak nedovoljnog suporta na relaciji lokalna samouprava, županija, investitor. Jer interes investitora postoji, ali nailaze na velike probleme.

Događa se, kažu ovlašteni posrednici u prometu nekretnina prepričavajući svoja iskustva, da je netko spreman kupiti zemljište unutar određene zone, a kada ga kupi onda dođe do problema do kojih ne bi trebalo doći pa se na svjetskim sajmovima nekretnina među investitorima može čuti uzrečica "anything but Croatia" (sve samo ne Hrvatska), što znači da su neki od njih probali ulagati i da su odustali ili imaju neugodna iskustva.

Nedostaje kapitalnih greenfield investicija, odnosno ulaganja u nove kapacitete koji će stvarati novu zaposlenost i dignuti destinaciju na višu razinu kako bi Istra kao takva imala cjelogodišnju ponudu kroz koju bi profitirala i obala i unutrašnjost. Sinergija obale i unutrašnjost je nužna, bez nje nema uravnoteženog razvoja. Golf se primjerice spominje kao jedan od sadržaja nužan za produženje sezone, u pred i posezoni, i dizanje same destinacije na višu razinu, jer privlači goste veće platežne moći koji su dobri potrošači.

S druge strane, tvrdi struka, previše je nekontrolirane apartmanizacije koja ljeti strašno opterećuje infrastrukturu, dok su zimi ta mjesta većim djelom sablasno poluprazna. Ako već ima toliko apartmana, neka se grade, ali bi ih trebalo duže koristiti, a to je moguće samo ako se turistima ponudi razlog dolaska, dodatni sadržaji kroz cijelu godinu.

Da je priobalje i dalje znatno atraktivnije od unutrašnjosti govori i top lista pet najskupljih nekretnina, vile s posjedom, i luksuznih kuća rangiranih u rasponu od 89 do 18 milijuna kuna, a koje sve se redom nalaze uz zapadnu obalu Istre. Može se to iščitati i na primjeru građevinskog zemljišta. Tako je lani najviša prosječna cijena po četvornom metru postignuta na području Općine Vrsar, i to 955 kuna, a najniža od svega 61 kune u unutrašnjosti Istre, u Gračišću. Čak je i najviša prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta od 160 kuna po četvornom metru postignuta na području Funtane, a najniža - svega 4 kune - u Lupoglavu.

Iako ne postižu tako vrtoglave cijene kao na priobalju, na tržištu nekretnina i dalje su vrlo popularne stare istarske kamene kuće koje se, preuređene, mogu za relativno visoku cijenu iznajmiti, ali i dobro prodati. Ako su na osami s lijepim pogledom i još k tome imaju bazen, to su atraktivnije. Posebice strancima koji u njima vide dobru priliku za ulaganje jer mogu ostvariti prihod kroz iznajmljivanje.

U svakom slučaju, kaže struka, nužna je jasna strategija razvoja istarskog područja, bolja povezanost unutrašnjosti i obalnog dijela Istre kada je u pitanju turizam i zaključno podrška lokalne samouprave i napose države, kod realizacije projekata predviđenih u prostornim planovima, a što je za sada, tvrde upućeni, rijetkost.