Gdje sa starcima?

Starci su kao mala djeca. Doslovno. I oni trebaju vrtić, poludnevni i cjelodnevni boravak. Mnogi od njih ne mogu se sami skrbiti za sebe, a mjesta u staračkim domovima ima sve manje u srazmjeru s porastom broja staračkog stanovništva. Hrvatska je stara populacija. Dvadeset posto stanovnika starije je od 65 godina.

Podsjetimo se vremena kada u Puli nije bilo dovoljno dječjih vrtića pa se dopustilo otvaranje privatnih koji su se zatim sufinancirali iz gradske blagajne. Slično tome zadnjih godina počeli su se masovno otvarati privatni starački domovi. Postao je to pravi biznis. I dalje mjesta u staračkim domovima ima puno manje u odnosu na potrebe smještaja staraca, ali nedostaju bitne sličnosti s vrtićima - kontrola od strane države i sufinanciranje smještaja.

Starci sa svojim mizernim mirovinama moraju iskeširati u prosjeku šest tisuća kuna da bi živjeli u nekakvoj sklepanoj sobici privatnog doma s još dvoje ili troje najčešće teško pokretnih osoba. Uvjeti grozni, cijena nedostižna. Oni su doista starci drugog reda u odnosu na povlaštene noniće smještene u pulskom "Štigliću" ili porečkom, rovinjskom i umaškom domu koje sufinancira država, županija i gradovi.

Da bi imali takav povlašteni status, zahtjev za dom oni su dali deset ili više godina prije nego li su stigli na red za svoj krevet. I sada im može biti! Cijena toga smještaja od 2.396 kuna do 3.235 kuna primjerena je njihovim primanjima. Ne moraju biti na teret djeci ili rodbini. Za pokretne i relativno zdrave noniće organizirano je slobodno vrijeme u jutarnjim satima. Imaju nekakav društveni život. Uvijek se nešto događa. Što je još važnije, imaju stručno osoblje koje će se pobrinuti za njih danju i noću. Nisu ni kod njih rože i fiori, ali sve je sustavnije posloženo nego kod privatnika.

Država staraca kakva je postala Hrvatska danas ima problem. A imat će ga sve više. Stanovništvo je starije, a mjesta u domovima nema. Samo 3,68 posto starijih osoba može računati na smještaj u bilo kakvom domu. Što s ostalima? Djeca su razasuta po svijetu, ako žive u istom gradu, najvjerojatnije rade, i mnogi ne mogu preuzeti skrb.

Živi se sve dulje. Danas je u Istri 45 tisuća osoba starije od 65 godina. Brojčano je to gotovo kao cijela Pula bez okolnih naselja. Među tih 45 tisuća, gotovo 12 tisuća stanovnika starije je od 80. Srećom neće svi trebati dom, ali unatoč tome mnogi trebaju neku vrstu skrbi. Koliko se razmišlja o razvoju usluge pomoć u kući, koja bi bila jeftinija nego li smještaj u domu, a određenim kategorijama korisnika dovoljna i poželjna. Pulski Crveni križ ima pilot projekt u tom smjeru kojega bi tek trebalo proširiti i dopuniti, jer potrebe su velike.

Poznato je da kvalitetu jednog društva određuje njegov odnos prema najslabijima: starima, invalidima i bolesnima. Mi se po tom pitanju nemamo čime pohvaliti. Nemamo razrađen plan što sa starcima kao da i mi jednog dana nećemo biti u njihovim godinama. Kao da ćemo vječno biti zdravi i mladi.