Fali peti!

Istarska politika kronično boluje od nedostatka svježe krvi. U proteklih desetak godina vodeće stranke na Poluotoku, prije svega IDS, SDP i HDZ pokušale su s nekoliko kadrovskih infuzija osvježiti vlastite stranačke organizme – ali uglavnom je bilo riječi o kratkotrajnom poboljšanju. U stanju političkog tremora redovito bi ostajale nakon lošeg prolaska na izborima – što se SDP-a i HDZ-a tiče, dok bi IDS-om nastavili rukovoditi političari koje smo upoznali prije najmanje dvadeset godina.

Stoga nije teško zaključiti kako su danas najbolji političari Istre doista – i još uvijek – IDS-ovi Boris Miletić i Ivan Jakovčić, HDZ-ov Anton Kliman i neovisni Plinio Cuccurin, koji danas djeluje kao društveni aktivist, a ne kao zoon politikon.

Možda bi se na listu – svakako ne zanemarujući ugled i rejting koji njegova stranka ima u Istarskoj županiji – trebao uvrstiti potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin, mladi političar koji govori i o konkretnim problemima svojih sugrađana i o zamršenim pravnim pitanjima parlamentarizma, ali i o svjetonazorskim pitanjima koja kod u nas nikada nisu razriješena.

Dakle, ako "fali peti" u tom političkom ansamblu, onda je to Grbin. Istarski SDP danas je možda slabiji nego ikada – i skandali mu ne nedostaju – ali biračko tijelo koje osvaja nije zanemarivo.

Za birače ne moraju brinuti ni prvaci IDS-a. Boris Miletić već je najavio svoju kandidaturu za istarskog župana na izborima u svibnju 2021. godine, kao logičan nastavak političke karijere. Nino Jakovčić kao političar koji je osvojio sve funkcije koje je želio, danas možda doista želi biti umirovljenik i vlasnik OPG "Jakovčić". No, kad se odmori od Bruxellesa, ostaje mu široko polje političkog djelovanja. Teško je vjerovati kako će konkurirati Miletiću za poziciju župana (to je ionako već bio), ali uvijek može na listu za Sabor. A i na predsjedničke izbore, već ove zime – IDS se ionako teško koleba hoće li podržati Zorana Milanovića.

Plinio Cuccurin, poslovnjak koji je osnovao i ugasio "Ladonju", predugo šuti. U politici šutnja nije zlato, iako u biznisu jest – i on bi najmanje godinu dana prije lokalnih izbora trebao najaviti hoće li na njih izaći i u kojem formatu. Želi li na parlamentarne izbore naredne jeseni, karte bi trebao otvoriti odmah. Možda mu u tome ne treba nova stranka – okupljanje oporbe IDS-u koje pokušavaju bivši članovi Živog zida, Ladonje te drugih malih stranaka moglo bi kao svog glavnog kandidata promovirati Cuccurina.

HDZ-ov Anton Kliman šuti iz unutarstranačkih razloga – nije u skupini simpatizera Andreja Plenkovića – ali ima jasan rejting u Istri kojeg će zadržati odmjerenim izjavama kada krene parlamentarna kampanja. Kliman je u Hrvatski sabor ušao preferencijskim glasovima sa zadnjeg mjesta HDZ-ove liste – što ni jedan istarski političar nikada nije uspio. On i Nino Jakovčić vjerojatno su najnarodskiji istarski političari, a to je politički kapital koji nema cijene.

Ali, uz sve njih, istarskoj politici treba transfuzija svježih i originalnih političara koji će odmah pokazati da su ljudi od krvi i mesa. Da su stvarni, da nešto znaju i da priznaju svoje greške. Od navedene istarske političke elite to svakako mogu naučiti.