Eurovlak ili Balkan ekspres

Jasna Orlić

Kako je lako osuđivati. Kako je lako iza paravana tobožnje zaštite djece skrivati svoju netoleranciju, isključivost, diskriminaciju, rasizam, ksenofobiju ili jednostavno - mržnju proizašlu iz straha. Na sam spomen pred učenicima prostitutke, mladića oboljelog od AIDS-a, srpskog vojnika, Roma izašlog iz zatvora, licemjernim se skorojevićima upali neki fitilj. A kada se to još poveže s hrvatskom školom neki su spremni i na linč.

Tako je vjeroučiteljica koja se usudila učenicima osmog razreda kastavske osnovne škole postaviti pitanje s kim ne bi nikako sjeli u vlak, a s kim bi to rado napravili, zaradila tešku paljbu dušebrižnika. Prema vježbi iz nastavnog programa s djecom razgovara o njihovim stavovima prema osobama koje su odbačene od društva, o marginalcima, o siromašnima, o onima druge vjere i nacije, a još kad se spominje liječnik za pobačaj, nekima vrišti na uzbunu. Neki su roditelji, gradonačelnik Kastva, ravnateljica škole, pa i neki mediji ostali zabezeknuti temom.

“Cilj vježbe je osporiti učeničke stereotipe i predrasude o drugim ljudima i manjinama te o slikama i asocijacijama koje tekst otvara”, stoji u opisu vježbe na stranici EU projekta PRACTICE (Preventing Radicalism through Critical Thinking Competences) koji se bavi prevencijom radikalizma kroz kompetencije kritičkog razmišljanja. Vježba se zasigurno nije radila samo u Kastvu, jer je dio školskog programa.

Prema onome što piše u zadatku očito je da se djeci pokušava osvijestiti društvene predrasude, naše predrasude, ali i njihove, one koje smo im usadili. Način na koji štitimo djecu, previše često je kontraproduktivan. Pusti, mama će, govorimo im od malena i ne primjećujemo da su oni na putu odrastanja.

Stoga je i logično pitanje jesu li 14-godišnji dječaci i djevojčice u Hrvatskoj, za razliku od onih u Europi, maloumni da se o tim temama s njima ne bi moglo razgovarati? Jesu li današnja djeca informatičkog doba sposobna razumjeti ovaj test? Odakle nam pravo da im zatvaramo oči i začepimo uši pred stvarnošću. Današnja djeca su pametnija od mnogih odraslih koji se ne mogu ukrcati u eurovlak koji se spominje u vježbi, jer još uvijek putuju samo Balkan ekspresom.

Bilo bi bolje da se zabrinemo nad sobom, a ne kako će jadna djeca biti izložena spoznaji svijeta oko sebe. Hvala bogu da netko s njima radi upravo na taj način razvijajući im kritičko mišljenje. Nisam za vjeronauk u školi, ali, ova je tema dio građanskog odgoja kojemu je mjesto u školi.

Duboko se slažem s obrazloženjem cilja ove vježbe, a taj je da se želi ukazati na prihvaćanje svakoga čovjeka bez obzira vjeruje li on u Isusa Krista, Budu, Muhameda, Manitua, Izvor svemira ili ne vjeruje ni u šta.