E-škola ili eh, ta škola

E-škola. Ili, ehhh, ta škola. Nastavna godina nije još niti počela, a već se vode polemike o tome kakva će biti i kakva bi trebala biti nastava. Uživo, online ili joker pola-pola. I naravno, svi preko noći postaju eksperti za sve. Iako se situacija mijenja iz dana u dan i teško je bilo što prognozirati, pristaše škole uživo i oni škole online stalno iznose nove argumente. No, dok su krajem protekle školske godine mnogi roditelji komentirali da će svi skupa dobiti živčani slom ako se nastavi još jedna godina online, a neki od njih su čak rekli da se manje boje korone negoli takvog vida nastave, u zadnje vrijeme je sve više grupa roditelja koji bi željeli nastavu online sve dok opasnost ne prođe.

Djeca bi u velikoj većini htjela školu uživo, većina djelatnika isto - neki bi htjeli uživo, ali samo kada bi imali sigurnost da se nikome neće ništa dogoditi, iako im tu sigurnost ne može pružiti nitko. Istina, ima i djece koja se hvale da su već usvojili sve taktike zabušavanja i da znaju kako prevariti, odnosno logirat se i onda ubit oko još koji sat.

Današnje generacije su domišljate po tehnološkom pitanju i vrlo spretne, prošla su vremena šalabahtera, prepisivanja bez mobitela i skeniranja, doba kada si morao prepisivati pola bilježnice od prijatelja jer si izostao iz škole zbog bolesti. Sada je to e-prepisivanje, druge su tehnike i taktike sada aktualne.

Mnogi roditelji vele da provedu svakodnevno po dva do tri sata pišući zadaću s djecom i učeći, neki i neovisno o koroni. S druge strane, učitelji vele da nisu nikada toliko vremena provodili u pripremi nastave, a sredstva moderne komunikacije trebala bi olakšati nastavni proces.

Pitanje koje se pri tome nameće je: zašto danas roditelji provode toliko vremena s djecom učeći i pišući zadaće, nekada su djeca uglavnom sama obavljala svoje školske obveze i roditelji bi uskočili tek kada bi nešto ozbiljnije zapelo. Sada se sve totalno promijenilo i roditelji su postali vrlo važna karika unutar tog edukativnog procesa i neki su tek sada vidjeli koliko su se nastavnici trudili i kako je posao prenošenja znanja težak. Je li je sada gradivo teže? Djeca manje motivirana? Roditelji preambiciozni? Toliko puta su postavljana sva ta pitanja i uvijek su odgovori bili - možda sve to zajedno, a možda ništa od toga.

Posebno su teška vremena za umjetničke predmete, za razne umjetničke škole i akademije jer tu je online nastava dosta ograničena, unatoč svoj mogućoj kreativnosti. I tako se od šume ne vidi stablo, od silnih reformi, kurikuluma, e-škole, promjene, kombinirane nastave, jedni bi ovako, drugi bi onako, neki se previše trude, neki premalo.

I sada, više nego ikada, uviđa se važnost figure učitelja, one klasične figure učitelja, poput primjerice u romanima Mate Lovraka. Koju nikakva e-tehnologija trećeg, četvrtog ili kojeg već tisućljeća ne može zamijeniti. Važnost nastave uživo.