Duda varalica je poslužila svrsi i sad je odbačena. Nakon što su Marsovim poljem prizvana čak tri strana investitora, da kupe i ulažu u Istru 1961, sad je odlučeno da taj teren ipak neće biti namijenjen izgradnji nogometnog kampa.

Uzalud su ruski, američki i sad baskijski investitori godinama planirali izgradnju nogometnih terena i pratećih sadržaja na toj lokaciji.

Uzalud su Mihail Ščeglov od 2009. do 2015., odnosno američki ulagači na čelu s Michaelom Gloverom od 2015. do 2018. ili Grupacija Baskonia-Alaves od 2018. ulagali u posrnulog pulskog prvoligaša u iščekivanju da kroz kamp dođu do profita.

Uzalud je potrošen novac za prezentaciju i osmišljavanje sportskog i ranije zdravstvenog sadržaja, nova pulska vlast na čelu s gradonačelnikom Filipom Zoričićem odlučila je tu atraktivnu lokaciju ostaviti na korištenje rekreativcima i kućnim ljubimcima, odnosno njihovim vlasnicima.

Lokacija na kojoj je trebalo izgraditi tri nogometna terena s pratećim sadržajima, uz zgradu za stanovanje nadarenih nogometaša izvan Pule, bit će pretvorena u tek još jedno igralište. Zapravo, već se "naziru" sprave za vježbanje kakvih u Puli i okolici već ima na brojnim mjestima. Ništa protiv rekreacije, ali trkači i vlasnici kućnih ljubimaca imaju brojne lokacije, čak i u neposrednoj blizini Marsovog polja. Tek stotinjak metara dalje je Drenovica, poznato stjecište trkača-rekreativaca, a niti brojnih drugih zelenih površina uz zaobilaznicu, zasad, ne nedostaje. Dakle, rekreativci i ljubimci - in, nogometaši - out.

Istra 1961 ostat će, do daljnjega, jedini prvoligaš bez trening kampa. Što to znači za nekog igrača pristiglog iz većeg kluba, ne treba objašnjavati. Dio igrača koji je stigao u Pulu iz španjolskih, nizozemskih i francuskih klubova, neovisno o njihovoj kvaliteti, bio je šokiran kad su na trening morali u Štinjan ili Medulin. Jednostavno, danas je nezamislivo da iole kvalitetniji nogometni klub nema svoj trening kamp. Bez toga nema napretka. To je što se tiče prve momčadi.

A što ćemo s djecom? U djecu, kunu se u Gradu Puli, najviše ulažu. Kao, Pula je "grad djece". I sad se tom odlukom tu djecu, a govorimo o više od 400-tinjak mladih nogometaša i nogometašica, izgnalo izvan Pule. Jer, nemojmo se zavaravati, vrlo će se teško u Puli pronaći slična lokacija koja će udovoljavati svim zahtjevima izgradnje kampa. U praksi, tu će djecu sad njihovi roditelji morati svakodnevno voziti do Medulina, Fažane ili nekog drugog mjesta i potom, naravno, ići po njih. Zamislite sad "radost" tih roditelja zbog dodatnih troškova, ali i izgubljenog vremena. Jer put iz Pule do Medulina ili Fažane u špici sezone baš i ne traje tek desetak minuta. Što je najgore, ovdje ne govorimo isključivo o sadašnjim mladim nogometašima i njihovim roditeljima, to će osjetiti i svi budući. Kamp nije tek prolazno rješenje. Jednom kad se izgradi, odredit će budućnost generacija i generacija pulske i istarske djece. Marosvo polje postat će poligon za rušenje dječjih snova.

A tu je i "obraz". Punih se dvanaest godina strancima "mahalo" Marsovim poljem, a opravdanje za nerealizaciju kampa bilo je u - državi. Uvijek je izlika bila da "država koči" izgradnju kampa jer ne želi prepustiti Gradu Puli tu lokaciju. Godinama je bivša pulska vlast pregovarala s državom o povratku Marsovog polja i sad kad se to konačno realiziralo - nema kampa. Nova gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Filipom Zoričićem jednostavno je Marsovo polje odlučila prepustiti… zapravo svima osim onima kojima je to svih ovih godina bilo obećavano. Stvarno treba imati "obraza" pa pljunuti na 12 godina obećanja.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast