Dobro je – susjedovo smeće jače smrdi!

Zanimljiva se rasprava povela temi odlaganja i reciklaže komunalnog otpada na području Istarske te susjedne Primorsko-goranske županije. Iako se o problemima u kojima se nalazi županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun govori već duže vrijeme – te je naš list nedavno na svojim stranicama opširno izvijestio o tome kako je on loše izgrađen i predan na uporabu od strane grčkog izvođača radova s više stotine pogrešaka - okidač za novu žestoku polemiku bio je intervju SDP-ova gradonačelnika Umaga Vilija Bassanesea koji je taj projekt nazvao jednim od najvećih promašaja IDS-ove politike vođenja Istre.

Uz Kaštijun za kojeg Bassanese tvrdi kako umaško smeće obrađuje skuplje nego pulsko ili rovinjsko – glavni grijehovi IDS-a su Zakon o turističkom zemljištu koji je u nadležnosti Vlade i Hrvatskog sabora, te politika "convivenze" o kojoj se, kaže prvi Umažanin, iznose neistine. Zanemarimo li primjedbe SDP-ova gradonačelnika na Zakon o turističkom zemljištu kojeg je donijela još SDP-ova Vlada pod predsjedanjem Zorana Milanovića te pitanje poštovanja raznolikosti o kojem može biti isto onoliko različitih mišljenja koliko je samih različitosti, pitanje smeća svakako je ozbiljno postavljeno.

Kada bi Umag doista plaćao više Kaštijunu za preradu smeća (koje će na kraju završiti, kako smo pisali, na konačnoj obradi u Tuzli), tada bi tu bilo posla i za Ustavni sud. Jer, svi smo jednaki pred zakonom, i naše smeće također.

Ali, šef Kaštijuna Duško Višnjić brojkama i slovima dokazuje kako otpad iz poduzeća 6. maj, koja je u vlasništvu grada Umaga i još dvije općine, nema veću cijenu obrade od smeća iz gradova gdje vladaju IDS-ovi gradonačelnici, poput Pule, Rovinja, Poreča, Buzeta i drugih. Ako je u pravu Višnjić – a ne Bassanese – onda bi se jedini SDP-ov istarski gradonačelnik trebao ispričati javnosti zbog korištenja smeća u svrhu političke borbe s konkurencijom.

Doduše, i Kaštijunov šef bi se trebao zamisliti nad svojim porukama koje je poslao u javnost u formu službenog priopćenja jednog važnog javnog poduzeća koje se financira novcem poreznih obveznika.

Naime, usporedba da je Kaštijun u minusu "samo" dva milijuna kuna – te da funkcionira skoro kako treba – dok je susjedna smrdljiva Marišćina kod Rijeke u minusu golemih dvadeset milijuna kuna – besmisleni je medijski trik. Zašto bi se stanovnici Istre zadovoljili činjenicom da je susjed deset puta više dužan nego oni – i koga to uopće zanima? Zar da se veselimo kako susjedovo smeće više smrdi nego naše? Marišćina je problem za sebe i župana Zlatka Komadinu, te za resornog ministra koje je najavio zatvaranja tog neuspješnog projekta. Kakve to veze ima s Kaštijunom i njegovim dugovima, radnicima i problemima gdje da odvezu obrađeno smeće?

Rasprava o Kaštijunu neizostavno se treba nastaviti, čak i ako je politizira Vili Bassanese u borbi s IDS-om. Ne samo zbog smeća i njegovih gospodara, nego da se vidi hoće li to postrojenje proraditi kako treba ili neće?