Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs čitavo je ljeto ustrajao na povratku đaka u školske klupe. To je dobro. I to nas je, povuci-potegni, dovelo do današnjeg dana kada, dakle, napokon počinje nova školska godina. Ispred ploče, a ne ekrana. Uživo, a ne online. Uz, istinabog, sasvim novi modus operandi, zasad nikad viđen, nikad isproban način rada, stran i profesorima i učenicima. Ali škola počinje i dobro je da počinje.

Za početak, đaci iz 6.a neće se za vrijeme odmora družiti s vršnjacima iz 6.b. Druženja na hodnicima - a hodnici su vazda, i za štrebere i barabe, bili i ostali pikantan dio školskog dana - sada su stvar prošlosti. Sendviči će se, ukratko, jesti isključivo u razredu, gdje će se odsad provoditi odmori, veliki i mali. Uz ostale epidemiološke mjere, poštivanje ovih smjernica, koje će djeci zasigurno pasti teže od nošenja bilo kakvih zaštitnih maski, trebalo bi jamčiti da će škole ostati otvorene sve do narednog ljetnog raspusta. I to je, ponovimo, dobro. Ma koliko god nekim roditeljima jučerašnja brojka od ukupno 2.750 aktivno oboljelih od koronavirusa zvučala zastrašujuće.

U ožujku su uistinu, i to bi vas moglo dovesti u zabludu, škole i fakulteti, i ne samo škole i fakulteti, zatvoreni zbog puno benevolentnije epidemiološke situacije. Otada se, međutim, u Hrvatskoj dogodio čitav niz dogodovština, doneseno je tucet novih odluka, od kojih neke, složit ćete se samom, u gotovo svakom iole razumnom građaninu i građanki izazivaju refluks. Dogodilo se tako da se pred parlamentarne izbore, na momente više, na momente manje, uvidjela poprilično jasna ispolitiziranost sada već mjesecima nesuvislog i kontradiktornog nacionalnog Stožera civilne zaštite. Dogodila se i izborna noć gdje su se, sjetit ćete se, članovi HDZ-a, među kojima i ministar zdravstva Vili Beroš, medijskim veličanjem u javnosti percipiran kao dobrohotni križanac Supermena i doktora Jekylla, stiskali jedni uz druge kao na kakvoj čajanci, ljubili i grlili, kao da korona nikad nije postojala. Zgodilo se tako da smo, pod prijetnjom izumiranja od pothranjenosti i gladi, ipak otvorili svaku graničnu poru, molili se za ulazak svakog, pa i najsiromašnijeg Čeha i Poljaka, mamili ih u hotele, kuće, apartmane, kampove, restorane, dućane, kafiće i diskoteke.

A djeca? E, vidite, djeca su sve to vrijeme svjedočila gorkoj istini: Kritičko promišljanje je nepoželjno. Štoviše, smatra se neposluhom, otporom. Logički zaključivati na temelju promišljanja ne valja jer se time svojevoljno dovodite na optuženičku klupu zbog osporavanja znanosti i nijekanja postojanja koronavirusa. Iako, naravno, vaš racio nije ni u kakvom proturječju s utvrđenim činjenicama, već samo s oportunističkim načinom njihove manipulacije u javnom prostoru.

A djeca? E, vidite, djeca su sve to vrijeme upijala surovost iskrivljene stvarnosti vjerujući da je o važnosti pčelinjih zajednica, voću i povrću prihvatljivije učiti konzumerizom, trošeći novce na plišane igrače - Zumiće i Zravoljupce - iz Konzuma. Vjerujući da je formiranje, artikuliranje, iznošenje i razmjena mišljenja jednostavan posao, tek nekoliko minuta provedenih na Tik-toku. Učeći da će im, budu li dovoljno blizu političkog izvora, pokorni i poslušni, ispitna pitanja dostaviti kakva Josipa Rimac.

E, vidite, tome nije tako. I zato je dobro, i više nego dobro, da danas napokon počinje škola.

Povezane vijesti

• OLUJA JE MOJA, VAŠA I NAŠA PRIČA OLUJA ZAUVIJEK I U SRCU!
• Rekordi komunalnog (ne)reda
• Vapimo za napretkom, a istovremeno se protiv njega borimo