Disciplina i strpljenje

Kada se sedam žena i tri muškarca zbog epidemije kuge na dva tjedna povlači iz Firence, sklanjaju se u idiličnu vilu na tadašnjem ladanjskom području Fiesole. No, pošto nisu imali pametne telefone, tablete, laptope, nisu mogli šerati fotke neponovljivih palačinki s Nutellom, jednostavno neodoljivih kućnih ljubimaca, niti kupovati preo eBaya, čitati e-knjige, vježbati yogu putem neta, morali su - pričati priče.

Prisjećajući se Boccaccia i "Dekamerona", možemo reći da je tema itekako aktualna u današnje doba čime se naglašava i atemporalnost ovoga djela. Samoizolacija, karantena sada i nekada. No, da tim Boccacciovim junacima ne bi bilo dosadno, tijekom deset dana moraju ispričati svaki po jednu priču, nedjelja je dan za odmor (evo opet teme koja će biti aktualna kada prođe koronavirus), a jedan dan u tjednu koristi se za kućanske poslove.

Možda ćemo za nekoliko mjeseci i ovdje imati izdavački boom knjiga, pjesama, romana, svega, nastalih za vrijeme (polu)karantene (samo)izolacije i drugog.

Kolikogod se inače mogli ljutiti na vodstva pojedinih gradova i općina, kolikogod tu bilo inače nezadovoljstava zbog parkirnih mjesta, smeće, drugoga, sada je sve to manje bitno, jer ova je odluka jedina ispravna.

Nije ispravno razmišljanje pojedinaca što će biti ako bude "tresla se brda, rodio se miš". Ako toga bude, bit će to zahvaljujući svim navedenim restrikcijama, zatvaranjima i prije svega odgovornom ponašanju. Italija nije mala zemlja, imaju i one svoje mane i probleme, no to je razvijena europska zemlja s tradicijom i vrsnim stručnjacima u svim oblastima, nije to neka državica negdje u nekoj zabiti koju je, eto, zadesila bolest. Nitko nije očekivao takve razmjere bolesti, takvo širenje, kod njih je do potpunog zatvaranja došlo nakon tri koraka (najprije određeni dijelovi, onda dio službi, potom sve), dok je kod nas, upravo da se prevenira kolikogod je to moguće, zatvaranje učinjeno čim prije. Jer jednom kada krene, ne može se više toliko prevenirati.

Sada zaista više nije simpatično hvaliti se nekim nepodopštinama o "izbjegavanju" tog režima i žalopojkama da smo kao u zatvorima. Dao Bog ili tkogod već da ne krene, da odgovornost svakog pojedinca bude na visini. Zamislimo da smo poput kockica koje trebaju upotpuniti jedan mozaik. Svaka kockica ima ulogu da doprinese toj cjelini i jedna "loša" kockica, umanjit će ljepotu same cjeline.

A kada sve to prođe, naše drage frizerke, kozmetičarke i ostali imat će posla preko glave da nas nakon te karantene, izolacije dovedu u red pred ljeto, zar ne? I naši ugostitelji isto, pa valjda ćemo nakon što sve to prođe ići nazdraviti i proslaviti sve rođendane, godišnjice i drugo! Za sada samo disciplina i strpljenje.