Diplomacija preživljavanja ili kako živjeti s inflacijom

Ilustracija

Kako na građane, kupce svih vrsta roba i podmiritelje nameta i kamata utječe rastuća inflacija ovih su dana u javnosti govorile dvije zanimljive javne osobe. Jedna od njih je Zdravko Marić, ministar financija, a druga Toni Milun, matematičar koji ne objašnjava samo djeci razlomke, nego i građanima posljedice ekonomske krize u kojoj se nalazimo.

Ministar Marić je, neobično otvoreno za čovjeka na funkciji, objasnio da se ne može predvidjeti koliko će inflacija, dakle, rast cijena, trajati ni hoće li se brojka od deset postotnog poskupljenja na godišnjoj razini zaustaviti ili će porasti dvostruko, peterostruko ili tko zna koliko. Ministar je priznao da neke Vladine mjere nisu dale rezultate, poput snižavanja PDV-a na određene vrste hrane, jer je i sam u trgovinama vidio da trgovci nisu snizili cijene robe, poput maslaca, za koju je PDV snižen na pet posto. Pritom je, doduše, prešutio kako državi veće cijene, na ime PDV-a, obilatije pune blagajnu, ali je poskupljenje svega brže je i prazni, što je najvidljivije pri ugovaranju velikih javnih nabava u, naprimjer, građevinskom sektoru.

Matematičar Toni Milun stručnije je postavio problem. On je izračunao – to možemo i mi koji nismo stručnjaci – da je inflacija od deset posto pojela deset posto plaće u godinu dana. Dakle, tko ima plaću od sedam tisuća kuna danas može kupiti robe koliko je mogao za 6.300 kuna prije godinu dana. Ali, i to ovisi što kupuje i što mu treba, plaća li kredite i kakav mu je životni stil. Oni koji se na radno mjesto voze vlastitim automobilima lošije su prošli nego građani koji na posao idu javnim prijevozom ili biciklom, dok će oni s tri mobitela snažnije osjetiti udar po džepu od onih s jednim.

Posebna priča su kamate na kredite, koje rastu za sve one koji nisu ugovorili fiksnu kamatu. Njima je rata fiksna, dok oni s promjenjivom kamatom vezanom uz nacionalnu referentnu stopu HNB-a također mogu mirnije spavati. Kamate vezane uz euribor mogle bi pak od srpnja porasti za nekoliko stotina kuna – pa matematičar Milun savjetuje građanima da odu do banke i postanu diplomati, odnosno da ispregovaraju bolje uvjete za vlastiti kredit. Mudre pouke ministra i matematičara treba još dopuniti danas već legendarnom izjavom guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića da kupci prate akcije i kupuju gdje im se isplati. Sumnjamo, doduše, da Vujčić tu politiku osobno provodi – građani ga plaćaju oko 34 tisuće kuna svakog mjeseca – no dobro je kad i on brine gdje ćemo kupiti banane.

Inflacija, da zaključimo, ne udara na sve jednako. Netko prolazi bolje, netko lošije. Netko može ispregovarati bolje uvjete života, drugi ne može. Diplomacija preživljavanja postaje glavna aktivnost kojom ćemo se baviti slijedećih godina.