Demokracija uz botove

Društvene mreže u posljednjih nekoliko godina postale su jedan od najvažnijih alata u politici. Nema tog političara i stranke koji svoje ideje i prijedloge ne prezentiraju u najmanju ruku na Facebooku i Twiteru, ako već nisu stigli do Instagrama, Tok Toka, YouTube video performansa, Telegrama te pomalo prevaziđenih formi RSS feedova, foruma, blogova i klasičnih web stranica. Hrvatska politika još je u prošlom izbornom ciklusu, prije pet-šest godina, kasnila za digitalnim svemirom, no danas su svi tu i pričaju o svemu i svačemu.

Uz svako dobro – a pravo na informiranje i širenje vijesti ne može se drukčije nazvati – dolazi i nešto loše. U svijetu internetske politike i medija to su trolovi i botovi, oni koji kvare zabavu, šire lažne vijesti te otvoreno vrijeđaju i šire neistine o neistomišljenicima iz politike, medija i javnog života uopće. Još nedavno, radilo se o trolovima – stvarnim osobama koji uglavnom pod lažnim identitetima i za stvarni novac pišu bezbrojne komentare na društvenim mrežama u kojima nipodaštavaju metu što su im je nacrtali poslodavci.

Danas su stvari otišle korak dalje, pa uz trolove imamo i botove – koji su zapravo automatizirani trolovi iza kojih stoje stvarne osobe s više profila na Facebooku i drugim društvenim mrežama koji reagiraju na svaku temu na koju ih uputi njihov poslodavac. Procjenjuje se da se botovi regrutiraju iz redova političkih stranaka, kako je riječ o „stranačkim vojnicima” koji se najviše bave podrškom pojedinim politikama, ali nije neobično da ih koriste i trgovci, ugostitelji i razne uslužne djelatnosti.

Botanjem i trolanjem, napokon, može se jeftino i nekažnjeno narušiti nečiji ugled i poslovni interes, dok se u svijetu politike lažno može prikazivati kao istinito i obratno. Od botanja do prodaje fake newsa mali je, često i nevidljivi korak. Iako je najveći globalni primjer za botanje u stranačke svrhe izborna kampanja američkog predsjednika Donalda Trumpa, dok u regiji u tom poslu prednjači srbijanski šef države Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka, u nas se rezultati tog posla lijepo vide i na istarskim portalima i društvenim mrežama. Primjer botanja vidljiv je i na FB profilu Glasa Istre te na profilima i web stranicama drugih istarskih medija. Novost u svemu tome je da umjesto trolova koji bi, posve anonimno, izvrijeđali pojedinog novinara i političara i time pokazali svoju glupost, sada imamo nekoliko desetaka objava s gotovo istim sadržajem koji je postavila jedna osoba s gomilom lažnih profila.

To prljavo pravo na digitalnu politiku koriste, vjerojatno, sve stranke koje to mogu platiti. U izbornoj kampanji botanju nema kraja, dok se u "mirnodopsko" vrijeme bota i trola samo na zadane teme. Riječ je o (anti)demokratskom medijskom alatu čiji je učinak nepredvidiv, no teško je da će zbog toga ljudi prestati misliti svojom glavom.