Dan koji se pamti - 25. lipnja 1991.

Ilustracija

U teškim vremenima za svjetski mir, snažno uzdrman agresijom na Ukrajinu i "zveckanjem" nuklearnih projektila iznad čovječanstva, Hrvatska obilježava 31. godišnjicu Dana neovisnosti. Za slavlje - i vraćanje tog datuma u raspored državnih praznika - mnogo je razloga, iako i sama činjenica kako se radi o spomen-danu nije zanemariva. Jer, riječ je o kolektivnom sjećanju na želju goleme većine hrvatskih građana da izađu iz sastava tadašnje savezne i još uvijek socijalističke Jugoslavije, te da krenu vlastitim europskim putom.

Ove godine Hrvatska će - po svemu sudeći - postati član eurozone u koju pripadaju najrazvijenije zemlje Europske unije i svijeta, ukinut će se granični schengenski režim na granicama sa susjedima u Uniji te će naša zemlja ući i u OECD, organizaciju koju pripadaju države koje za to imaju ekonomsku podlogu.

Stoga, bez obzira na opravdanu kuknjavu zbog inflacije i pada standarda, što je ekonomska činjenica koja je pogodila cijelu Europu zbog dva globalna razloga - pandemije COVID-a i rata u Ukrajini - Hrvatska može biti zadovoljna što u četvrto desetljeće svog postojanja ulazi kao stabilna i čvrsto integrirana država u Europsku uniju.

Za takvu Hrvatsku odlučili su se njezini građani još na referendumu 19. svibnja 1991. godine. Tada se pokazalo što državljani Hrvatske žele - 92,18 posto birača zatražilo je napuštanje Jugoslavije i svih državnih i pravnih veza s tadašnjim republikama, a važno je naglasiti i kako je 93,24 posto izašlih na referendum tražilo poštovanje nacionanlnih prava hrvatskih Srba i drugih nacionalnih manjina.

Dakle, Hrvatska je ostvarila svoj put - na kojem je, kako znamo, bilo mnogo krivina - pobijedila je ostatke jugoslavenske armije i pobunjene pripadnike srpske manjine koji su slijedili ratne ciljeve nacističkog lidera Srbije Slobodana Miloševića - i postaje sve dosadnija, u pozitivnom smislu, europska demokracija.

Dana 25. lipnja je, istodobno sa Slovenijom, proglasila državnu neovisnost odlukom demokratski izabranog Hrvatskog sabora koji je formiran 30. svibnja 1990. godine, na dan koji smo proslavili kao Dan državnosti. Sabor je tada donio povijesnu Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojom se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje".

Nakon pritisaka međunarodne diplomacije, sam čin proglašenja neovisnosti odgođen je za tri mjeseca i dogodio se na samom početku snažne agresije na Hrvatsku, 8. listopada 1991. na saborskoj sjednici u podrumu zgrade Ine u Zagrebu. Prije toga dogodili su se "balvan revolucija" u tzv. Krajini i atentat na hrvatskog predsjednika, a neposredno nakon i divljački napadi na Vukovar i Dubrovnik. Države Europske zajednice, Vatikan i još nekoliko zemalja priznali su Hrvatsku 15. siječnja 1992. potvrdivši njezin put prema demokraciji i zemljama slobodnog svijeta.

Danas, kad se pogleda karta regije i Zapadnog Balkana, Hrvatska i Slovenija pokazuju kako se za slobodu trebalo boriti i u toj borbi pobijediti. Političke elite ostalih ex-jugoslavenskih republika Bruxelles posjećuju uglavnom turistički, bez izgleda da, iako dobivaju povremena obećanja, uđu u krug civilizirane Europe.