Brzo bi se U-vazi usmrdjelo cvijeće

"Od slova U napravi vazu i nacrtaj ruže, tratinčice, paradajz...", poručila je jedna čitateljica s društvenih mreža na članak o starom kamenom zidu uz omiljeno pulsko kupalište Zelenika nagrđenom svastikom i ustaškim slovom. Jasna nam je dobronamjerna poruka, ali stvari jednostavno ne funkcioniraju tako. Uljepšavanje nelijepe stvarnosti, a simboli zločinačkog nacifašističkog pokreta naša su stvarnost, nije rješenje.

Iz te bi se vaze nastalog od ušatog slova "U" ubrzo kupalištem proširio smrad ustajale vode, nježne bi ruže i tratinčice istrunule u toj historijskoj kaljuži. Nije li uostalom već netko ustaško slovo želio pretvoriti u akronim Europske unije, ali u tome nije uspio. Puno bi boje na stari zid trebalo nabacati da bi se sakrio pravi karakter grafita koji veliča sramotno razdoblje ljudske povijesti.

Grafita je uvijek bilo i bit će. Ima i kukastih križeva i ostalih fašističkih simbola na svakom koraku. Nisu ni ovi na Zelenici, mada su veliki, crni i masni, ništa posebno. Naš sugovornik kaže da ga je nacrtao netko tko si još uvijek nije posložio sve stvari u glavi, i sasvim sigurno je upravu. Pa naravno, cure su na plaži, život mu bježi, a on potajice šara neke zlokobne znakove na zidu u šumi!?

Očekivano, članak su komentirali brojni čitatelji s društvenih mreža i kao po običaju, mnogi od njih, ako i nisu opravdavali, a onda su barem nastojali ublažiti ovu ružnu crnu kreaciju na Zelenici. Puno nas je komentatora i podsjetilo da je jučer bio Dan državnosti - iskreno vjerujemo da pritom nisu željeli poručiti da je taj dan na ikakav način povezan s nacističkim kukastim križem ili njemu podložnim ustaškim slovom "U"!

Podsjećamo i mi njih da su taj i takav Dan državnosti, jučer možda slavili i mnogi Hrvati u Irskoj, Njemačkoj, skandinavskim zemljama… Načelno svi vole pustiti suzu za iseljenicima, ali kao da pritom mnogima još nije jasno da su daleko od doma dobrim dijelom baš zato jer im je bilo dosta rasprava o ideologijama prošlosti. Otišli su jer im je važnije bilo kako riješiti egzistenciju nerješivu u svojoj Domovini, da im se djeca ne dijele po politici, porijeklu, naglasku, niti po marki odjeće u kojoj odlaze u školu, da im posao ne ovisi o vezama i poznanstvima, o političkom angažmanu. Oni su shvatili da im vrijeme neumitno teče i da treba nešto poduzeti dok još mogu, prepustili su zemlju nama i našim niskim političkim strastima. Sreću su potražili negdje gdje neće biti važno čiji je djed, pradjed, čukundjed… bio ustaša, partizan, Napoelonov vojnik, sudionik seljačke bune 1573. godine ili lovac na mamute.

Nažalost, i oni su krenuli u civiliziranu Europu, kada je stari kontinent već dobrim dijelom ogrezao u reviziju povijesti i civilizacijskih vrijednosti. Ali netko negdje valjda još promišlja svoju budućnost i prosperira. Dotle mi pod uljanicom u mraku prošlosti tražimo skrivene poruke i smisle. Netko negdje grabi naprijed, a netko u našem gradu crta simbole zločinaca poraženih prije 74 godine!