Zašto država nije propisala bankama uvjete moratorija koje će nuditi tvrtkama i građanima, nego su se one međusobno dogovarale i time, naravno, dogovorile najbolje uvjete za sebe? Ako je mogla građanima ograničiti kretanje, uhoditi ih, tjerati sa šetališta, iz parkova, s klupica, razmišljati o brutalnom smanjenju radničkih prava, onda je država mogla zakonski prisiliti banke da malo olabave svoju omču prebačenu preko krhkog vrata građana

Prije mjesec dana objavljena je vijest da su banke koje posluju u Hrvatskoj u 2019. godini ostvarile neto dobit od 5,81 milijarde kuna, što je 16,9 posto više no godinu ranije. Bankama, reklo bi se, ne ide loše. Kad bi me netko pitao kome dajem najviše šanse da preživi atomsku bombu ili barem koronavirus, onda bih se kladio na žohare, štakore i banke. E sad, žohari i štakori su živa bića, nepravedno stigmatizirana zbog ljudskog komoditeta, nekih povijesnih razloga, ali i realnih neugodnih iskustava u suživotu s njima, dok su banke - banke, države u državi, nedodirljive utvrde, odsječene od ovog svijeta onim dvostrukim pomičnim vratima u čijem se međuprostoru čovjek osjeća kao životinja zatočena u zoološkom vrtu. I ne može se to promijeniti, neće banke preko noći postati solidarne, humane. Neće ih smekšati ni omekšivač ljudske patnje, nesreće, ni epidemija, pandemija. One nisu tu da bi imale ljudsko lice, nego da bi ljudsko lice pretvorile u Munchovu sliku "Krik".

Ne praštaju ništa

Banke su u doba korona krize odlučile ponuditi firmama i građanima moratorij na kredite. Velike su bile najave te mjere. Pompozne čak. Ali nigdje ni spomena kamata. Spominjala se tek odgoda plaćanja anuiteta. Tek se ovih dana doznalo da nema praštanja, da će kamate biti naplaćene odmah ili naknadno, ovisno o tome što klijent zatraži. U osnovi, barem meni tako djeluje, nema prevelike razlike između moratorija koji se u bankama može tražiti u normalnim okolnostima i ovoga koji su banke dogovorile u doba korona krize. Najveća razlika će biti u masovnosti njegovog odobravanja. Naime, banke uobičajeno vrlo rijetko odobravaju moratorij, bez obzira što ga imaju u svojoj ponudi, jer time kredit postaje rizičan, odnosno problematičan pa zbog takvih plasmana novca moraju rezervirati dodatna sredstva, što im nikako nije u interesu. S druge strane, banke se ne žele odreći ni lipe, čak ni u ovim korona okolnostima. Profit ispred svega i svih, njihova je krilatica.

Pitanje je, međutim, zašto se u cijelu priču nije uključila država, zašto nije zakonski obvezala banke da budu solidarne, da i one na svojim jakim leđima iznesu ponešto tereta ove financijske krize koja se valja iza koronavirusa. Zašto država nije propisala bankama uvjete moratorija koje će nuditi tvrtkama i građanima, nego su se one međusobno dogovarale i time, naravno, dogovorile najbolje uvjete za sebe? Ako je mogla građanima ograničiti kretanje, uhoditi ih, tjerati sa šetališta, iz parkova, s klupica, razmišljati o brutalnom smanjenju radničkih prava, onda je država mogla zakonski prisiliti banke da malo olabave svoju omču prebačenu preko krhkog vrata građana. To je najmanje što je mogla kada već nitko, zbog nametnutog bauka svega što se iole može povezati sa socijalizmom, ne spominje nacionalizaciju tih izrabljivača. Kao da je nacionalizacija najgori zločinac, a privatizacija najveća svetica.

Uostalom, država već pomaže bankama proračunskim novcem. Doduše, indirektno, ali pomaže. Jer ako pomaže tvrtkama i građanima osiguravanjem minimalne plaće, a po novome i više od toga, a oni dio tog novca onda plasiraju u banke, sada ili kasnije, onda se može reći da država drži ljestve i bankama, koje se, pak, ne žele odreći ni trunčice svoje zarade. Mislim da je izlišno pitati se je li to pravedno.

Korona profiteri

Vjerojatno država i ne smije taknuti u to gnijezdo u kojem na jajima leže neki malo jači igrači od njih. Uostalom, kako će država dirati u banke koje je financiraju? Naravno, država je to mogla izbjeći tako da se zaduži obveznicama u inozemstvu, ali očito joj više paše biti dužna na domaćem tržištu kod banaka u stranom vlasništvu.

Ali nisu banke jedine koje opasno vise na rubu da ih se nazove korona profiterima. One za sobom vuku i ostale poluge koje će se opariti od ove krize. Na internetskim stranicama jedne banke koja posluje u Hrvatskoj pod važnom napomenom piše: "U slučaju da je inicijalni ugovor o kreditu sklopljen uz ovjeru potpisa kod javnog bilježnika ili solemnizaciju, to će biti potrebno i pri sklapanju aneksa ugovora o kreditu. Trošak ovjere i solemnizacije aneksa kod javnog bilježnika snose klijenti." Drugim riječima, oni koji budu tražili moratorij su, ne preostaje mi drugo nego biti prost, najebali. Jer, em će im naknadno sve biti naplaćeno, em će morati dodatno platiti javnog bilježnika za nešto što je potpuno nepotrebno, budući da su kod sklapanja glavnog ugovora o kreditu već ovjerili svoj potpis. Riječ je o trošku koji će poskupjeti kredite onih koji budu morali zatražiti moratorij. Dakle, ne radi se ni o kakvom ustupku klijentima, naprotiv. Na ovim se aneksima, pokazat će se, još može i zaraditi. Banke su u ovom slučaju osigurale posao za svoje stare partnere - javne bilježnike, koji će nakon prolaska koronavirusa imati pune ruke posla. Valja ponovno šišati isto stado.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast